„- A sada tek dolazi ono – veli predavačica Zagorka – što vas najviše zanima. O čemu ovisi sudbina mojeg romana. To je – radnja! Ako vam se ova ne svidja, onda sam propala! I sa idejom i povijesti i svim mojim naporima! Pitate me često: kako stvaram radnje? Nikako! Dok čitam poviest, često se predamnom odigravaju prizori kao na pozornici. Ova radnja jedino je što me ne stoji ništa! Nju mi dobrostivo šalje Bog. Mašta povezuje samo prizore koji nastaju na temelju povjestnih dogadjaja, ako su ti dogadjaji bogati. Ako nisu, onda veće praznine ispunjava mašta, ali uviek ide po liniji, koju odredjuje poviest.
Radnja mi pada na ruku kao redatelju drama, koju onda on uprizori na pozornici. To je režija, kojom svaki novinar režira svoju reportažu. Cielo zbivanje romana postavljam u činove i prizore, kao redatelj na pozornicu (dakle romane ne dramatiziram, nego obratno, iz drame stvaram tek romane). Zašto tako radim, to ne znam pravo, ali mislim, da je tome razlog, što sam od desete godine života uviek glumila u raznim priredbama. To je bilo povod, da sam sa dvanaest godina počela pisati drame i to samo drame jednu za drugom. Kad sam kasnije stala pisati romane, uviek se je radnja oblikovala u prizorima, činima, slikama. I one prizore, koje vi tako brzo pročitate u jednom nastavku često režiram po dva tri puta, kao redatelj, koji opetuje na pozornici stanoviti prizor, sve dotle dok nije zadovoljan sa efektom – da svaka izreka „sjedi”!“
„Predavanje gđe Zagorke: Kako nastaju njezini romani“, Nova Hrvatska, IV/1944., broj 269, 14. str.
Prethodno:
Kako je Zagorka pisala svoje romane? (1. dio)
Kako je Zagorka pisala svoje romane? (2. dio)
Kako je Zagorka pisala svoje romane? (3. dio)
Kako je Zagorka pisala svoje romane? (4. dio)
Naredno:
Kako je Zagorka pisala svoje romane? (6. dio)
Kako je Zagorka pisala svoje romane? (7. dio)
Kako je Zagorka pisala svoje romane? (8. dio)