„Kad sam jednom počela pisati romane, nisam mogla prestati“ kaže Zagorka. „U prvo sam ih vrijeme potpisivala anonimno, sve dok „Grčka vještica“ nije 1915. dramatizirana i izvedena na sceni. Za svoje romane nisam ispočetka dobivala nikakve honorare. Jedan od mojih kasnijih šefova mi je rekao: „Žena mora donijeti mužu miraz, jer joj on daje egzistenciju. Vi nam morate dati vaše romane, jer smo vam mi dali novinarsku egzistenciju!“ – Uvelike me je obradovalo, kad sam čula da su naši ljudi davali svojoj djeci imena iz mojih romana!“
„Danas mrzim svoje romane,“ izjavila je Zagorka. „Oni su ugušili moj novinarski rad, koji je danas pao u zaborav. Reći ću vam i ovo, što sam već toliko puta kazala: Nisam nikada bila književnik. Književnosti nisam dala ništa!“ – završila je Zagorka – pisac jedne nepretenciozne vrste romana, koja je stekla kod nas jako mnogo čitalaca, a i dosta – kritičara.“
Bora Đorđević, „Zagorka: Pisac s mnogo čitalaca i još više – kritičara“, Vjesnik u srijedu, srijeda 2. veljače 1955., 9. str.
Prethodno:
Kako je Zagorka pisala svoje romane? (1. dio)
Kako je Zagorka pisala svoje romane? (2. dio)
Kako je Zagorka pisala svoje romane? (3. dio)
Kako je Zagorka pisala svoje romane? (4. dio)
Kako je Zagorka pisala svoje romane? (5. dio)
Kako je Zagorka pisala svoje romane? (6. dio)
Kako je Zagorka pisala svoje romane? (7. dio)