Kao što smo dali naslutiti u članku o stupanju „Republikanaca“ na književnu pozornicu, u roman su u jednom trenutku unesene veće promjene. Proučavanjem čak četiri različita izdanja romana, ustanovili smo da su izmjene u roman upisane prilikom njegova izlaženja 1956., kada roman izlazi pod naslovom „Špijunka“. Budući da su verzije romana objavljene od 1914. do 1945. poprilično slične, najviše ćemo se pozabaviti s najočitijim razlikama – onima između feljton-romana objavljenog u novinama te „Špijunke“. Tako ćemo steći uvid u to koliko se verzija romana koju danas čitamo razlikuje od one koju je Zagorkina publika čitala sve do 1956.
Kako ne bi došlo do zabune, na feljton-roman, koji u novinama izlazi od 1914. do 1916. te 1918., referirat ćemo se kao na prvotne „Republikance“, a na onaj iz 1956. kao na „Špijunku“ iako je to verzija romana koju i mi danas čitamo. Obljetnički serijal članaka o razlikama započet ćemo prikazom zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca u različitim izdanjima.
Tajna biskupskog dvora
Čim paralelno otvorimo prvotne „Republikance“ i „Špijunku“ nailazimo na zanimljivu situaciju jer shvaćamo da imamo različite početke romana. U osnovi početka oba izdanja romana je tajni sastanak, no razlike su mjestu, sudionicima i naravi sastanka. „Špijunka“ započinje na carskom dvoru u Beču, tajnim sastankom carice Marije Terezine s napuljskim princem (i nesuđenim suprugom) Alfonzom. Na carskom dvoru vlada paranoičan strah od demokratske revolucije, a na njega nije imuna ni carica. Ona većinu romana pokušava osigurati svoj bijeg u Napulj, u slučaju da se glasine o pogubnosti demokratskih gibanja pokažu istinitima. „Špijunka“ čitatelju već ovdje sugerira da su na vlasti stranci, oni kojima nije stalo do onih kojima vladaju, već isključivo do vlastitih interesa te koji vlastitu domovinu cijene više od svega, za razliku od drugih naroda kojima vladaju.
U prvotnim „Republikancima“ početak profilira biskupa Maksimilijana Vrhovca kao istaknutu figuru romana i vođu demokratske skupine.
„Nad Kaptolom zgrnuli se prvi snježni oblaci. Nepomično se zaustaviše, kao da su se kroz tamnu noć zapanjeno zagledali u odraze svjetla, što se kroz prozore biskupskog dvora prosiplju po dvorištu podno glavnog stubišta. Plemići i plemkinje hite niz stube, pogledavaju k oblacima i stišću se u svoja krzna. Kočije čekaju pred razsvjetljenim dvorom, iza kojega se crni ponosita katedrala sa svojim šiljastim tornjem kao mrki noćni stražar. Biskup Vrhovac obilazi kočije, pomaže gospodjama ulaziti u kola i oprašta se od gostiju. (…)
U prvom spratu Bakačeve kule još je svjetlo. Srebrni svijećnjaci na velikom orahovom stolu osvjetljuju tamne zidine, još tamnije ormare i crne kožnate naslonjače i do desetak muškaraca, koji u malim hrpama u prostranoj sobi raspravljaju. Svečane odore i umorna lica i užarena lica odavaju, da su i oni bili učesnici netom minule večeri.”
(„Republikanci : Roman iz hrvatske prošlosti.“ 1914. U: „Ilustrovani list“, br. 1, str. 5.)
Kao što možemo vidjeti iz ovog isječka, u prvotnim „Republikancima“ se biskup Vrhovac oprašta s gostima koji su prisustvovali njegovoj zabavi na Kaptolu te odlazi na tajni sastanak u Bakačevoj kuli. Tamo se nalaze demokrati koji očekuju Delivuka. Zapravo, čitava zabava na biskupovom dvoru je priređena u čast njegova povratka iz Pariza, no on kasni, pa je održana bez njega.
Delivuk, na opće oduševljenje prisutnih, uspijeva stići na tajni sastanak. On donosi detaljan opis pogubljenja francuskog kralja i kraljice, a kroz razgovor sudionika sastanka saznajemo o i nezadovoljstvu stanjem u Monarhiji. Smještanjem srži hrvatskog demokratskog pokreta na biskupski dvor, Zagreb se profilira kao simbol hrvatskog otpora tuđinskoj vlasti i ishodište domaće demokratske ideje već od prve stranice romana.
Širenje jakobinskih ideja kroz slobodnozidarsku hijerarhiju
Vrhovac je u prvim verzijama istinski vođa zagrebačkog ogranka demokrata, a demokratske ideje šire se kroz hijerarhiju slobodnozidarskih loža. Štoviše, i u prvotnoj verziji i u onoj iz 1924. se otvoreno spominje da je Vrhovac mason, kao i njegovi suradnici, odnosno demokrati. Vrhovac vodi sastanak predstavnika hrvatskih slobodnozidarskih loža na kojem se raspravlja o najboljem načinu širenja demokratskih ideja, a u romanu se opisuje i način pristupa loži na primjeru Franje Bedekovića.
„– Od onog dana, kad si mi izrazio želju, da budeš primljen u ložu slobodnih zidara, nisam s tobom o tom govorio. Ali danas ti već mogu reći istinu. Tko hoće da bude primljen u naše društvo, mora da prođe velike i dugotrajne kušnje i da ih izvrsno izdrži.
– Kakove kušnje?
– Tko želi doći k nama, mora položiti ispit, da je čelična značaja, da umije šutiti, da se znade suzdržavati, da znade ljubiti bližnjega svoga, biti odan svome drugu požrtvovnim prijateljstvom, da imade umnih sposobnosti, sklonih napredku, slobodi, jednakosti i ljubavi prema domovini, da ljubi čovječanstvo, da je ćudoredan i pošten i kadar za svoja načela stradavati i umirati. (…) Kad si mi povjerio svoju želju, da budeš primljen u ložu, priopćio sam ju velikom meštru. On mi je tada naložio, da te nadgledam, izkušavam. Pol godine sam to činio ja, a da ti ni slutio nisi. A drugu polovicu godine prokušavao te sam naš meštar.
– A tko je on?
– Tiho! To se ne smije pitati. Vidjet ćeš.“(Razgovor Marića i Bedekovića. „Republikanci : Roman iz hrvatske prošlosti.“ 1914. U: „Ilustrovani list“, br. 13, str. 295.)
Neki su povjesničari, pretežito oni katoličkog usmjerenja, odbacivali povezanost Vrhovca sa slobodnim zidarima jer se ateističko obilježje francuskog masonstva često neispravno pripisivalo svim slobodnozidarskim ložama. Osim toga, masonstvo s kraja 18. stoljeća potrebno je vrednovati kroz ondašnje povijesne prilike, a ne promatrati ga kroz prizmu masonstva 20. stoljeća. Povijesna građa nedvojbeno potvrđuje da je Vrhovac bio član slobodnih zidara te da je oko sebe okupljao krug koji je najbolje odražavao prosvjetiteljske ideje i utjecaj slobodnih zidara na sveukupan život Hrvatske tog doba.
Masonstvo s kraja 18. stoljeća bilo je institucionalni izraz prosvjetiteljstva, te je kao takvo odigralo važnu ulogu u ranodemokratskom pokretu. Za razliku od francuskih jakobinaca, slobodni zidari u Habsburškoj monarhiji težili su uvođenju demokratskih promjena mirnijim putem. Najradikalniji izraz bio je upravo jakobinski pokret Ignjata Martinovića koji je Zagorki poslužio kao inspiracija za „Republikance“. Kao što Zagorka isprva prikazuje u romanu, Martinović je koristio slobodnozidarsku hijerarhiju za širenje jakobinskog pokreta, a i svi poznati jakobinci bili su članovi masonskih loža.
„Tri su evangjelja, tri zapovijedi svakog zidara slobode – nastavi meštar [Vrhovac], a Bedeković je nastojao, da zaboravi što je vidio i sluša što mu se govori. – Čuvati tajne, vršiti naloge i tvoriti dobra djela. Nikad ne izreci glasno svetu lozinku – i ponesi ju sobom u grob, a s njom i pismo i znakove naše.”
(Vrhovac prilikom primanja Bedekovića u masonsku ložu. „Republikanci : Roman iz hrvatske prošlosti.“ 1914. U: „Ilustrovani list“, br. 14, str. 319.)
Nevolje s optužbama za sudjelovanje u jakobinskoj uroti
Vrhovac je bio istaknuti član jozefinističke inteligencije zbog čega je za njega uslijedilo nezgodno razdoblje nakon smrti cara Josipa II. Nakon Josipovog prosvijećenog apsolutizma i početka francuske revolucije, u tadašnjoj Austriji ojačale su reakcionarne snage koje su nastojale očuvati feudalno društvo od kraha. Ubrzo je počeo i obračun s pristašama prosvjetiteljstva, što se odrazilo i na Vrhovca. Njegov se položaj dodatno zakomplicirao kada je, tijekom suđenja Ignjatu Martinoviću, optužen kao vođa hrvatskog jakobinskog ogranka. Naškodile su mu i optužbe tiskara Josipa Karla Kotschea koji ga je optužio da u svojoj tiskari izdaje zabranjene knjige i simpatizira Francusku revoluciju. Ovih optužbi oslobođen je zahvaljujući zalaganju grofa Karla Zizendorfa koji je također bio u redovima slobodnih zidara.
„– Ne zaboravite – primijeti Kotsche – da biskup štampa noću zabranjene knjige i da si je sam otvorio štmpariju, premda jest u Zagrebu tiskar, koji imade veliku štamapriju… Ali biskup ne će ondje da tiska knjige, jer je Kotsche lojalan, pa bi ga odao.
(„Republikanci : Roman iz hrvatske prošlosti.“ 1915. U: „Ilustrovani list“, br. 38, str. 896.)
Kako masonstvo nestaje iz „Republikanaca“?
Iako je prvih nekoliko izdanja romana poprilično slično prvobitnim „Republikancima“, u izdanju iz 1945. možemo primijetiti jednu važnu razliku – svaki spomen slobodnih zidara izbrisan je iz romana. Tako se, prilikom polaganja zakletve Franje Bedekovića, više ne spominju slobodnozidarska evanđelja, a na biskupa Vrhovca se više nitko ne referira kao na meštra. Iako tajna skupina demokrata i dalje postoji te nalikuje slobodnozidarskoj, na nju se nadalje referira kao na isključivo demokratsku.
Razloge takvoj reviziji dijela romana možemo pronaći u odnosima različitih režima prema slobodnim zidarima tijekom 1940-ih. Naime, 1940. je na području cijele Kraljevine Jugoslavije zabranjen rad slobodnozidarskih loža što se nastavlja i uspostavom NDH kada je velik broj hrvatskih masona odveden u logore Jasenovac i Stara Gradiška. Slobodno zidarstvo nije se smjelo organizirati ni u vrijeme komunističke Jugoslavije u kojoj je isprva percipirano kao ideologija u suprotnosti sa socijalističkim režimom, a kasnije kao simbol elitističke buržoaske kulture.
Koje još promjene Zagorka upisuje u određena izdanja romana „Republikanci“?
Saznajte u nastavku ovog obljetničkog serijala!
Literatura:
„Republikanci : Roman iz hrvatske prošlosti.“ U: „Ilustrovani list“, (1914., br. 1-52; 1915., br. 1-52; 1916., br. 1-7)
Jurić Zagorka, M. (1918.) „Delivuk : Roman iz napoleonske Ilirije.“ U: „Zabavnik“, br. 1-33.
Jurić Zagorka, M. (1924.) „Republikanci : Tajna biskupskog dvora.“ Zagreb: Jugoslovenska štampa d. d.
Jurić Zagorka, M. (1945.) „Republikanci : historijski roman.“ Zagreb: Hrvatski tiskarski zavod.
Jurić Zagorka, M. (1956.) „Špijunka : Roman iz historije Zagreba pod konac XVIII. vijeka.“ Zagreb: Edicija Pučko štivo.
Kolanović, J. 1995. „Utjecaj slobodnih zidara na javni život u sjevernoj hrvatskoj u 18. stoljeću.“ U: „Dani Hvarskoga kazališta : Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu“, vol. 21, no. 1.
Marković, K. 2023. „MASONI I UDBA: U vrijeme Jugoslavije, počeo je nikad završen rat između agenata i zidara.“ Blaga i misterije.
Šeparović, A. 2009. „Kotsche, Josip Karlo.“ Hrvatski biografski leksikon.
Vrhovac, M. 1987. „Dnevnik : Diarium : Svezak 1).“ Priredili: Kolanović, J. i Hrg, M. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.
Tekst napisala: Đurđica Vitković