„Tamo, gdje je nekog grad Grič od neprijatelja čuvala tvrđava, davno je skinut gornji dio obrambenog zida i čitava gornja južna strana pretvorena u šetalište, sve do Mesničke ulice, i nazvana Južna promenada. Svakog dana, prije objeda i predvečer, dolazili bi na kratku šetnju građani Gornjeg grada. Danas je primenada neobično posjećena. Šušte haljine gospođa i gospođica, šarolike tkanine razapete su na obruče sve do zemlje, kose učešljane u viseće pramenove i pokrivene šeširićima s kojih se spuštaju čiške i vrpce. Šeću žene ili uz djevojku stupa majka, rođakinja ili guvernanta.“

Marija Jurić Zagorka, Jadranka, Stvarnost, 1983, 24. str.

 

Početkom 19. stoljeća Gradec je još uvijek bio utvrđen grad na brežuljku. Po nepristupačnosti i zapuštenosti isticali se južni gradski zid i ulaz gdje je gradska vrata Dverce i podgrađe spajao samo strmi uski puteljak koji je vodio kroz šikaru. Međutim, 1812. godine sve se mijenja. Naime, te godine započinje prostorno otvaranje Gradeca i izgradnja Južne promenade, danas poznate kao Strossmayerovo šetalište..

Gradec prije izgradnje Strossmayerovog šetališta
Gradec prije izgradnje Strossmayerovog šetališta. Preuzeto: Snježana Knežević, “Južna promenade i Strossmayerovo šetalište”, Zagreb moj grad (1846-4378), 34 (2011): 11. str. (https://www.academia.edu/40338215/Strossmayerovo_%C5%A1etali%C5%A1te)

 

Kako je sve počelo?

Godine 1806. na dužnost hrvatskog bana stupa Ignat Gyulay, austrijski političar i feldmaršal, koji je dao poticaj za uređenje šetnice na Gradecu, koji su gradski magistrat i Gričani pihvatili. Nije ni čudno, ako se sjetimo da u tadašnjem utvrđenom gradu nema javnih zelenih površina. Ako su se zaželjeli šetnje u parku, Gričani su morali potegnuti sve do Maksimira, udaljenog pola sata od grada.

Gradnja promenade započela je 1812. godine rušenjem već polurazrušenih zidina i starih gradskih vrata Dverce, a radove je vodio Bartol Felbinger. Nakon samo godinu dana podzidane su nove zidine, a prostor ispred  kule Lotršćak i nekadašnjih gradskih vrata proširen je i pretvoren u prostranu terasu, na kojoj su se nalazile klupe i svjetiljke na ulje. U kuli Lotršćak nalazila se kavana Thurmcaffehaus. Izgradnja promenade nastavljena je zapadno od Dverca, gdje je, duž brijeg uređena aleja akacija.

Strossmayerovo šetalište krajem 19. stoljeća. Preuzeto: Snježana Knežević, “Južna promenade i Strossmayerovo šetalište”, Zagreb moj grad (1846-4378), 34 (2011): 13. str. (https://www.academia.edu/40338215/Strossmayerovo_%C5%A1etali%C5%A1te)

Prema promenadi su vodila četiri, dijelom pošljunčana, prilaza: iz Duge ulice, danas Radićeve, prema istoku i tadašnjoj zgradi Akademije, kasnije gimnaziji i sveučilištu, iz Bregovite, danas Tomićeve te Lovačke, današnji donji dio Mesničke. Sa Markova trga šetače je prema promenadi usmjeravala tabla s natpisom „Prema promenadi“.

Prva faza radova završena je 1813. godine, o čemu je svjedočila i ploča s natpisom „Largitate surrexi. Anno MDCCCXIII“, što bi prevedeno značilo „Podignuto darežljivošću 1813.“

 

Nastavak radova na uređivanju Južne promenade

Promenada se sustavno uređivala i dograđivala, tako da je 1832. proširena zemljištem koje je Ludovik pl. Jelačić darovao gradu nakon što je . odstranjen podzid, te su postavljene nova ograda i 25 klupa. Taj prostor danas znamo kao park Grič.

Dvije godine kasnije promenada se proširila prema istoku, te je južne i istočne strane podignut je zid. Kula Lotrščak dograđena je 1857. za potrebe vatrogasne postaje, a s kule je ponovno u te svrhe počelo zvoniti zvonce. Današnji stari kesteni, koje je Matoš obožavao, posađeni su 1859., zamijenivši akacije.

Strossmayerovo šetalište 1892. godine.
Strossmayerovo šetalište 1892. godine. Preuzeto: https://www.pinterest.com/pin/390054017703878565/?fbclid=IwAR0DitQcW8q7nJP_yGNIwufHS50GL8H5QRGOUP9NkGqYIjv6HKSxKj1KAUw

 

Na „starom“ dijelu Južne promenade od 1861. stajao je i glazbeni paviljon u kojem je nedjeljom i praznicima svirala glazba. I dalje je postojala kavana, u tom vremenu naziva „Promenada“, koja je bila mjesto susreta profesora, glumaca i intelektualaca, ali najvažniji i najdraži gost bio je gavran Jakov živio u šumi na Tuškancu, a danju često posjećivao „Promenadu“. U zgradi kavane nalazila se i čuvena gombaona, odnosno vježbalište, Friedricha Singera.

Južna promenada preimenovana je u Strossmayerovo šetalište 1874. godine, prilikom osnutka zagrebačkog Sveuličišta čiji je inicijator bio upravo čuveni biskup. Kako su se zgrada Sveučilišta, ali i mnoge druge kulturne i znanstvene institucije nalazile na Gornjem gradu, u blizini šetališta, započelo se razmišljati o modernizaciji prilaza iz Donjeg grada. Zbog velike frekvencije ljudi, prednost je dobila Bregovita/Tomićeva ulica gdje 1879. godine sagrađeno dotad najveće stubište do Gornjeg grada, ukrašeno ružinim grmovima.

Stubište u Tomićevoj 1886.
Stubište u Tomićevoj 1886. Preuzeto: Snježana Knežević, “Gornjogradske stube”, Život umjetnosti 43/44 (1988.): 6. str. (https://www.academia.edu/41233999/Gornjogradske_stube)

 

Uspinjača – posljednji krik tehnike

Stubište u Tomićevoj doživjelo je veliku promjenu 1889. godine, kada počinje gradnja parne uspinjače. Ovaj „posljednji krik tehnike“, pušten u pogon 1890. godine, nije bio popraćen simpatijama, unatoč općoj oduševljenosti novouvedenim tramvajem. Narodne novine ovako su opisale uspinjaču: „Milovidni prospekt Bregovite ulice zamijenjuje danas zidana pluzojica, smicaljka, okrunjena na svome vrhu kućom, koja se ukopala na Strossmayerovo šetalište, da mu bude vječitom nakazom.“

Pogled na Strossmayerovo šetalište nakon gradnje uspinjače.
Pogled na Strossmayerovo šetalište nakon gradnje uspinjače. Foto: Ivan Standl. Preuzeto: Snježana Knežević, “Južna promenade i Strossmayerovo šetalište”, Zagreb moj grad (1846-4378), 34 (2011); 13. str. (https://www.academia.edu/40338215/Strossmayerovo_%C5%A1etali%C5%A1te)

 

Novo doba, nove ideje

Posljednje veliko preuređenje šetališta bilo je početkom 20. stoljeća, a vodio ga je arhitekt Hugo Ehrlich. On je na u početku razvio ambiciozan nacrt prema kojem se planiralo uređenje Sveučilišnih/Zakmardijevih stuba, proširivanje istočnog platoa, uklanjanje uspinjače i njezina zamjena električnim dizalom, te hortikulturno uređenje i postavljanje spomenika biskupu Strossmayeru. Od ovog monumentalnog projekta godine 1912. izvršeno je preuređenje stuba iz Duge ulice, proširen je istočni dio šetališta te na njegovom kraju sagrađena terasa-vidikovac, ojačana masivnim potpornim zidovima. Sve je ukrašeno balustradama s klupama i danas poznatim kandelabrima, kao i ozelenjavanjem zidova i uređivanjem zelenih površina.

Hugo Ehrlich
Hugo Ehrlich na Zakmardijevim stubama. Preuzeto: https://www.europeana.eu/hr/item/2026118/_MGZ_F_n003?fbclid=IwAR2cHsgN2vhW-wFLpK7Oai7cAsJGikjb3IFkmJVVGBlty_LaYTlu0i-uR7Y

Na ovom je šetalištu 1972. godine Kožarićev Antun Gustav Matoš našao svoje mjesto, opušteno gledajući na grad koji je istodobno volio i mrzio.

Spomenik Antunu Gustavu Matošu na Strossmayerovom šetalištu rad je Ivana Kožarića. Preuzeto: http://licegrada.hr/gornjogradsko-setaliste-s-najljepsim-pogledom-na-grad-zagreb/

Južna promenada, odnosno Strossmayerovo šetalište bila je i ostala važan čimbenik gradske društvenosti. Ujedinila je građane od samog početka, te ih okuplja do današnjih dana. S nje se pruža predivan pogled na cijeli grad, kojem su se divili domaći i strani putnici namjernici od trenutka  izgradnje promenade do danas. A noću, kada se upale lampe, a stari kesteni zašušte svojim lišćem, nije teško čuti glazbu iz starog, danas nepostojećeg glazbenog paviljona.

Strossmayerovo šetalište danas
Danas se na Strossmayerovom šetalištu održavaju različite manifestacije. Preuzeto: https://www.pinterest.com/pin/364017582362840257/

 

Literatura:

Snježana Knežević, “Južna promenada i Strossmayerovo šetalište”, Zagreb moj grad (1846-4378) 34 (2011): 10-15. str. (https://www.academia.edu/40338215/Strossmayerovo_%C5%A1etali%C5%A1te)

“Gyulay Maros-Németh, Ignjat”, Hrvatska enciklopedija (https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=23954)

Gjuro Szabo, Stari Zagreb, Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1990.

Pavao Cindrić, Grički milenij: kulturno – povijesna panorama, Zagreb, Epoha, Matica Hrvatska, Mladost, Naprijed, Panorama, Znanje, Zora, 1965.

Istaknuta slika preuzeta: https://m.sworld.co.uk/02/4850/photoalbum/strossmayerovo-setaliste-strossmayer-promenade-this-romantic-footpath

 

Sastavila: Martina Piškor