Izložba radova pretplatnica „Ženskog lista“

U prosinačkom broju časopisa „Ženski list“ iz 1928. godine čitateljice je dočekala posebna obavijest uredništva! Veliki interes koji su čitateljice kontinuirano iskazivale prema ručnom radu ponukao je uredništvo da priredi izložbu ručnih radova pretplatnica časopisa. Otvorenje izložbe najavljeno je u vrijeme korizmenih dana 1929. godine u Zagrebu. Uredništvo potiče pretplatnice da pošalju svoj najljepši ručni rad, bez obzira na tehniku ili vrstu te bez obzira na to je li rad star ili nov. Najljepši poslani radovi, po izboru uredništva, primit će posebnu nagradu te će nagrađeni radovi biti objavljeni u časopisu, uz sliku autorice.

»Ženski List« će tom izložbom pružiti našim pretplatnicama prilike da se prikažu javnosti, a one, koje bi htjele svoje radove prodati, da nađu kupca.

Ovime započinje »Ženski List« ostvarivati mnoge svoje ideje, kojima želi u buduće promicati interese svojih pretplatnica, a saobraćaj između njih i lista što više učvrstiti. („Vijesti uredništva“. U: Ženski list : za modu, zabavu i kućanstvo, 1928., br. 12., str. 51.)

U narednim brojevima časopisa, uredništvo pojašnjava kako je, za objavu nagrada koje će najbolji radovi osvojiti, potrebno znati s kojom količinom radova će se otprilike raspolagati te moli pretplatnice koje namjeravaju sudjelovati da se jave uredništvu te da naznače kakav će rad poslati. Pravo sudjelovanja u izložbi imale su samo pretplatnice, a mogle su poslati i više radova.

Uz radove, autorice su morale poslati osobne podatke, oznaku zvanja, naziv veziva, eventualnu zanimljivu opasku o radu, prodajnu cijenu ako su kanile prodati rad, potvrdu o pretplati za „Ženski list“, 10 dinara za naknadnu poštanske pošiljke za vraćanje rada nakon izložbe te vlastitu fotografiju te kratki opis života i prilika u kojima je vez nastao.

Naše pretplatnice pokazale su za ovu izložbu veliko zanimanje. Broj izložiteljica bit će vrlo lijep. Prijavljeni su najraznolikiji originalni radovi, tako, da se već sada razabire, kako će izložba doista služiti našim pretplatnicama i nama na čast. (Izložba ručnih radova pretplatnica „Ženskog Lista“. U: Ženski list : za modu, zabavu i kućanstvo, 1929., br. 3., str. 43.)

Otvorenje izložbe i dojmovi

U travnju 1929. uredništvo objavljuje da će izložba biti otvorena 19. svibnja prije podne, i to u Umjetničkom paviljonu na Trgu kralja Tomislava. Pretplatnice se upozoravaju da radove dovrše do prvih dana svibnja te da budu spremne na njihov poziv poslati radove jer „Želimo naime da sve radnje za izložbu stignu istodobno u Zagreb tako da ćemo se na nekoliko dana posvećivati samo primanju izložaka.“ (Izložba ručnih radova pretplatnica „Ženskog Lista“. U: Ženski list : za modu, zabavu i kućanstvo, 1929., br. 4., str. 50.) U idućem broju se pretplatnice upućuju da pošalju svoje radove, a navodi se i da će izložba trajati od 19. do 26. svibnja 1929., da će ju se besplatno moći posjetiti svakog dana od 9 do 13 sati te od 15 do 18 sati.

Uprava »Ženskog Lista« se nada, da će izložbu posjetiti mnoge pretplatnice, kojima bude to ikako moguće. Stoga molimo sve one pretplatnice i čitateljice »Ženskog Lista« iz pokrajine, koje će doći da pogledaju izložbu, kao i naše pretplatnice u Zagrebu, neka nam pruže prigodu, da se s njima lično upoznamo. Svakog dana za trajanja izložbe bit će naša urednica gospodja Zagorka od 11 do pola 1 sat u prostorijama »Ženskog Lista«, Samostanska ulica 2, I. kat, a popodne od 3 do 5 sati u izložbi, dok će urednica prva dva dana blagdana biti u izložbi čitav dan, da upozna i lično čitateljice »Ženskog Lista«. Uprava lista uredovat će svakog dana od 9 do 12 i od 3 do 6 sati poslije podne u svojem uredu (Samostanska 2). (Izložba ručnih radova pretplatnica „Ženskog Lista“. U: Ženski list : za modu, zabavu i kućanstvo, 1929., br. 5., str. 42.)

Lipanjski broj časopisa otvara članak o izložbi naslovljen Ništa se nije promijenilo…  u kojem se navodi da je mnogo tinte i riječi potrošeno u naglašavanju bojazni da se žena udaljila od sebe kad je umjesto igle uzela pero, ušla u ured, uzela „muška“ zvanja itd. Ipak, članak objašnjava kako upravo ova izložba ručnih radova sve te bojazni razara te naglašava da se žena razvila u samosvjesnog čovjeka, a pritom sve „što je lijepo i dobro zadržala“.

Naše pretplatnice izložiteijice u ovoj izložbi nisu samo domaćice. One su i namještenice. Radnice su na prosvjetnom polju, u trgovačkim u administrativnim zvanjima. Rade perom i duhom svojim, bilo u namještenju, bilo u poslovima svojih roditelja ili muževa. Ima medju njima takvih, koje čitav dan rade u poslovnici. Vode knjige, računovodstvo, upravljaju i svoje vlastite poslove. Ima ih koje čitave dane proboravljaju u školama naučajući nove naraštaje. Pa ipak ustajući od teških računa, od pulta, knjigovodstva ili pisaćeg stola, njihove ruke hvataju »tanku nit« i vezu, kačkaju, pletu, čak uzimaju i tkalački stan! (Ništa se nije promijenilo… 1929. U: Ženski list : za modu, zabavu i kućanstvo, 1929., br. 6., str. 1.)

U istom broju Ženskog lista urednica lista Marija Jurić Zagorka donosi vlastiti osvrt na postavljenu izložbu, opisujući dane iščekivanja radova pretplatnica i pripreme izložbe. Iako su pristigli paketi u redakciji otvarani s veseljem i oduševljenjem, pozvan je ravnatelj Etnografskog muzeja S. Berger da stručnim okom pregleda sve pristigle radove. Srećom, Berger je pohvalio radove i tako dao novu energiju pripremi izložbe.

Nakon postavljanja izložbe, a dan prije otvorenja za javnost, pozvani su novinari koji su dva sata obilazili izložbu, pažljivo bilježili dojmove, komentirali i hvalili izloške. Autorica navodi da je zagrebačka štampa (Jutarnji list, Večer, Novosti, Hrvat i Morgenblatt) odala priznanje izložbi i autoricama radova. Za fotografiranje izložbe bio je zadužen zagrebački fotografski atelijer Foto Tonka, vlasnice Antonije Kulčar.

Kako je izložba izgledala

Prvo veliko predvorje — pretvoreno je u hram našeg narodnog veza. U sredini na podiju prekrasna haljina zlatom vezena — do nje narodni haljetci — na podiju ćilimi, sagovi, sve okolo ukusno poredani jastuci i druge narodne radnje. S desna i lijeva četiri mala podija — sa isto tako ukusnim poredjajem narodnog veziva.

Izmedju zastora do narodnog tkiva prolazi se u spavaću sobu — podpuno uredjenu, sa narodnim i modernim vezivima, motivima i tehnikama.

U središtu predvorja ispod narodnih zastora ulazi se u malu dvoranu — sa kasnije stiglim vezivom svih vrsta. S lijeva, opet ispod narodnih zastora otvara se ulaz u prostranu jedaću sobu.

— Na velikom ćilimu je stol prostrt vezenim ubrusom i porculanom. — Na okolo vetrinice prepune najljepših ist nih ali vrijednih ručnih radova, sve vrsti slika, relief-bojadisanja, goblena, čipkastih radnja: riječju čitave zbirke marljivih ruku i sobstvenih ukusa.

— Sve to ujedno pruža dirljivu sliku ljubavi zanositih srca naše domaćice, koja u svojem domu nalazi vrelo radosti svojem životu, čija duša čezne da svoj dom što Ijepše i Ijupkije ukrasi. Mi pak osjećamo u njihovoj radnji prisutnost njihovog duha, razabiremo njihova čuvstva, njihovu toplinu, ponos njihov.

Svaki šav tih radnja širi ovdje čar po krajine, lijepe, zanosite, pune ljubavi, milote i ozbiljnog rada poštivanja samih sebe i uvažavanja drugih. Koliko su ispričale Zagrebu ove dražesne, mile praktične, i opet svečane i dostojanstvene radnje. Koliko se tu razotkrilo dostojno sprovedenih dana i noći u radu — mislima i nastojanjima: na oltar ljepote i ukusa i mara. Bilo je sve — od najjednostavnije do najklasičnije radnje — divno ogledalo jednog dijela našeg ženstva — što život svoj ispunjava ljepotom rada. (Z. 1929., str. 7.)

Autorica nadalje navodi kako je već prvi dan izložbu posjetilo 800 ljudi, uključujući istaknute osobe iz javnog života grada i školske posjete, te da je svaki dan izložba morala biti otvorena sat vremena dulje zbog brojnih posjetitelja. Osim toga, navodi se da je izložbu ukupno posjetilo 10 000 posjetitelja, a zatim slijedi popis svih izlagačica i njihovih radova.

Nagrade za najbolje radove

Budući da je već u prvoj najavi izložbe naznačeno da će najbolji radovi dobiti nagrade, uprava časopisa oformila je poseban žiri te osigurala nagrade. Članovi žirija bili su: ravnatelj Etnografskog muzeja Salamon Berger, profesorica Ženske stručne škole u Zagrebu Tinka Ausperger, profesorica Domaćinske škole Terezija Paulić, Slava Fürst „kao vrsna amaterka ručnih radova“ te slikat Oto Antonini. Svaki član žirija je pojedinačno razgledao izloške, a zatim su izložbu razgledali zajedno te upravi Ženskog lista predao imena dobitnica, odabranih prema tehnici, uzorku i preciznosti izrade.

Dobitnice glavnih nagrada bile su:

1. Giulia Marić, Knin – šivaći stroj
2. Zlatka Ettinger, Đakovo – srebrni servis za čaj za 6 osoba
3. Anka Grggić, Zagreb – velika kristalna vaza.

Iako je bilo predviđeno da još 10 autorica dobije manju nagradu, urednica Zagorka donirala je dva svoja romana (Grička vještica i Republikanci) kako bi povećala fond nagrada te je u konačnici podijeljeno 12 manjih nagrada. Na izložbi je dio predmeta, po želji autorica, prodavan, a Zagorka navodi kako su i turisti posjećivali izložbu te se u svoje zemlje vraćali s radovima pretplatnica Ženskog lista. Ipak, naglašava da bi se i više radova prodalo da nije bila naznačena previsoka cijena (u koju uredništvo nije smjelo ni moglo intervenirati).

Iako je bilo predviđeno da još 10 autorica dobije manju nagradu, urednica Zagorka donirala je dva svoja romana (Grička vještica i Republikanci) kako bi povećala fond nagrada te je u konačnici podijeljeno 12 manjih nagrada. Na izložbi je dio predmeta, po želji autorica, prodavan, a Zagorka navodi kako su i turisti posjećivali izložbu te se u svoje zemlje vraćali s radovima pretplatnica Ženskog lista. Ipak, naglašava da bi se i više radova prodalo da nije bila naznačena previsoka cijena (u koju uredništvo nije smjelo ni moglo intervenirati).

Zagorka zaključuje da je izložba, osim što je otkrila bogatstvo ženskog ručnog rada, pokazala i koliko su žene postojane, strpljive i predane svome stvaralaštvu. U dugotrajnom i zahtjevnom radu, koji traži preciznost i ustrajnost, prepoznala je njihovu unutarnju snagu, jasnoću misli i smionost u traženju ljepote. Izložbu je stoga shvatila kao mnogo više od prikaza pojedinačnih radova, kao sliku zajednice žena koja ulijeva poštovanje i potvrđuje vrijednost njihova rada, ali i kao poticaj da se ti talenti sustavno njeguju, razvijaju i predstavljaju široj, pa i inozemnoj publici.

Literatura:

Vijesti uredništva. U: Ženski list : za modu, zabavu i kućanstvo, 1928., br. 12., str. 51.

Izložba ručnih radova pretplatnica „Ženskog lista“. 1929. U: Ženski list : za modu, zabavu i kućanstvo, 1929., br. 1., str. 41.

Izložba ručnih radova naših pretplatnica.  1929.U: Ženski list : za modu, zabavu i kućanstvo, 1929., br. 2., str. 43.

Izložba ručnih radova pretplatnica „Ženskog Lista“. 1929.U: Ženski list : za modu, zabavu i kućanstvo, 1929., br. 3., str. 43.

Izložba ručnih radova pretplatnica „Ženskog Lista“. 1929. U: Ženski list : za modu, zabavu i kućanstvo, br. 4., str. 50.

Izložba ručnih radova pretplatnica „Ženskog Lista“. 1929. U: Ženski list : za modu, zabavu i kućanstvo, 1929., br. 5., str. 42.

Ništa se nije promijenilo… 1929.U: Ženski list : za modu, zabavu i kućanstvo, br. 6., str. 1.

Z. 1929. Izložba ručnih radova pretplatnica „Ženskog Lista“. U: Ženski list : za modu, zabavu i kućanstvo, br. 6., str. 7–12.

Naslovna fotografija: Prelja, Maksimilijan Vanka. : Ženski list : za modu, zabavu i kućanstvo, 1930., br. 30., str. 37

Tekst napisala: Đurđica Vitković