Krajem travnja 1925. čitateljice su po prvi puta mogle u ruke uzeti primjerak Ženskog lista kojeg je pokrenula i uređivala Marija Jurić Zagorka, prva hrvatska profesionalna novinarka! I to nije bila mala stvar – Ženski list bio je prvi komercijalni časopis namijenjen isključivo ženskoj publici u međuratnoj Hrvatskoj i Jugoslaviji, a objavljivan je s namjernom privlačenja čitateljica raznolike klasne, etničke, geografske i religijske pozadine. Marija Jurić Zagorka ostat će na poziciji glavne urednice od pokretanja časopisa do 1938., kada ga napušta zbog određenih neslaganja u redakciji, a list mijenja ime u Novi ženski list.
Ideja za pokretanje lista
1924. godine Zagorki prilazi predstavnik njemačke izdavačke kuće Ullstein te predlaže da bude glavna urednica lista za domaćice koji planira pokrenuti u Hrvatskoj. Međutim, sav materijal za list bi joj slali iz njemačkih listova i ona bi ga zapravo trebala prevesti na hrvatski i objaviti. Kako je Zagorka reagirala, najbolje je saznati iz njezina pera:
„Uputila sam ga na moju prošlost, koja je čak i po ulicama vodila borbu protiv njemštine, a sada vodi dalje tu borbu perom. Dakle, ponuda je apsurdna, jer je meni kao borcu protiv tuđinštine neprihvatljiva. Ako pak pokuša na svoju ruku nekog pridobiti za ovaj prodor njemštine u Hrvatsku, objaviti ću publici njegove namjere, da želi tim listom unositi u hrvatske domove opet stare njemačke germanofilske običaje, mišljenja i njemački duh i da ću osnovati vlastiti list bez ijednog dinara. Videći da ne može ništa, stvar je propala. Godinu dana kasnije saznao je jedan distributer njemačkih časopisa u Zagrebu za cijelu stvar i došao k meni s ponudom, da će on osnovati list za domaćice, a meni prepušta potpuno pisanje lista i pristaje da list vodim u hrvatskom odnosno jugoslavenskom duhu. Mjesečna plaća biti će malena. Prijedlog je prihvatljiv pa osnujem »Ženski list«.“
(Jurić Zagorka, M. 1953. Kako je bilo.)
„Ženski list“ je velika naša zbornica
Kultura tiskanih medija u Hrvatskoj bila je raznolika u vrijeme kada se pojavljuje Ženski list, no još uvijek nije bio prepoznat potencijal nove, moderne žene kao potencijalne čitateljice. Časopis je prezentiran kao svojevrsni pomagač žene u modernom kućanstvu, a bio je usklađen s potrebama žene čiji se položaj u društvu nezaustavljivo mijenja. Čitateljice su prepoznate kao važan čimbenik lista te one u njemu aktivno sudjeluju i sukreiraju njegovu politiku. Uredništvo ih potiče na slanje priloga o svemu o čemu list piše, sastavaka beletrističkog sadržaja i pitanja, a redovito se raspisuju i ankete u kojima čitateljice (i pokoji čitatelj) imaju mogućnost izraziti svoje mišljenje o različitim pitanjima.
„»Ženski List« je velika naša zbornica s koje se pruža mogućnost svakoj ženi da iznese svoje lične ili opće ženske težnje, tu se izmijenjuju misli od najviših ženskih problema do najsitnijih kućanskih pitanja (…). Na pragu ovog drugog godišta zahvaljujemo našim prijateljicama na pažnji povjerenju i molimo Vas, da i u buduće zajedno s nama poradite na procvatu i širenju našeg omiljenog »Ženskog Lista«, koji ne samo da je dobar savjetnik svake kućanice, već i pripravan, da svakoj od njih ustupi slobodnog prostora za njezine misli i ženske potrebe.“
(Naša riječ početkom drugog godišta. U: Ženski list : časopis za modu zabavu i kućanstvo. 1926., br. 1, str. 23.)
Novo doba pruža zarađujućoj ženi slobodu
Časopis je objavljivao sadržaj o modi, kućanstvu, odgoju djece, obiteljskim odnosima, javnom angažmanu žena, borbi za ženska prava, novostima iz znanosti itd., uz uočljivo isticanje „domaćeg“ (domaće umjetnice, krajevi, vez, nošnje). Političke vijesti iznose se na specifičan, ženama pristupačniji način, a moda i ljepota čine sastavne teme časopisa. Time se oblikuje svijest o modernijoj, poslijeratnoj ženi koja izgled mora prilagoditi svojoj novoj ulozi. Edukacijsko-prosvjetiteljski karakter očituje se i u rubrikama koje redovito donose informacije o istaknutim ženama, poput Ivane Orleanske i Milke Trnine.
U listu se nerijetko nalaze članci koji podupiru i opravdaju novi ženski položaj i društvu te brane ženski rad. Primjerice, u članku Smanjeno domaćinstvo i neovisnost (1929.) opisuju se nove ekonomske prilike u poslijeratnom vremenu koje su, između ostalog, uzrokovale promjenu položaja žene u društvu.
„Žena sve više traži zaradu – a uz ovu ona uvijek dospijeva da uredi i kućanstvo, u današnjoj formi. I u društvenom smislu novo doba pruža toj zaradjujućoj ženi slobodu, da se kreće sama svuda, u poslu i u društvu, dopušta joj da ostane neudata, a da time ne gubi baš ništa od svoje vrijednosti. »Stara frajla« danas ne postoji. Izbrisan je propis o »muškoj pratnji«. Žena ne treba ničije pratnje – ne mora da bude uz nju svuda muškarac kao nekoć.“
(Smanjeno domaćinstvo i neovisnost. U: Ženski list : za modu zabavu i kućanstvo. 1929., br. 4, str. 1.)
Ističe se i promjena u položaju muškarca, odnosno da „ne osjeća on pomanjkanje žene u domaćinskom smislu riječi“. S obzirom na, primjerice, pojednostavljenu modu i uvođenje električkih strojeva u kućanstvo, autorica navodi da muškarac više nema razloga okućiti se što prije jer nije ovisan o ženi kao što je bio nekoć, što mu otvara nove društvene prilike. U nastavku ovog članka, naslovljenom Ljubav i brak, odbacuju se bojazni da instituciju braka ugrožavaju „muška neovisnost od ženske brižljivosti za njegove svakdanje sitne potrebe“ te ženska ekonomska i društvena neovisnost.
„Naprotiv neovisnost – medjusobna neovisnost ljudi, koji su bilo kako povezani – uvijek stvara uvažavanje i pažnju, lakoću, vedrinu i sklad. A u ljubavi? Nju neovisnost vedri – ona ju pročišćuje. Ona izlučuje iz života bezbrojne interese, koji su često bile temeljem »ljubavi« koja je dovodila do braka.“
(Z. Ljubav i brak. U: Ženski list : za modu zabavu i kućanstvo. 1929., br. 5, str. 1.)
Mi računamo sa željama svoje publike
Važan dio lista činili su književni prilozi – novele, humoreske i romani u nastavcima koji su obrađivali širok raspon tema poput preljuba, obiteljskih i društvenih odnosa, rastava i sl. Znatan dio potpisuje Zagorka, no često su objavljivani i književni prilozi suradnika te čitateljica. Svrha književnih priloga je, osim zabave, bila poticanje čitanja, ali i vlastitog književnog izražavanja. Koliko su književni prilozi bili omiljeni kod publike svjedoči odgovor uredništva Revnoj čitateljici:
„Izmedju Vas i mnogih ostalih naših čitatelja koji su nam javili svoja mnijenja o našem listu imade asocijacija misli. Većina njih traži »više beletrističkog teksta«. Ovaj »prigovor« zapravo je najveća pohvala. – Kad se traži više teksta – znak je, da se naše štivo svidja. Što se ne svidja – to se ne traži. Tako odgovaramo svim čitateljima – na vaše ruke – ne samo riječju nego – djelom. (…) Kako vidite mi računamo sa željama svoje publike – koja nema pravo glasa na izborima zastupstva ali imade pravo glasanja kod izbora modnih listova.“
(Korespondenca »Ženskog Lista«. / Revnoj čitateljici, Zagreb. U: Ženski list : za modu zabavu i kućanstvo. 1925., br. 2, str. 21.)
I za kraj – osvrti čitateljica
Koliko su čitateljice dobro prihvatile izlaženje ženskog lista očituje se u čestim prilozima objavljenim u listu, ali i u rubrici Korespodenca »Ženskog Lista« u kojoj su redovito objavljivani odgovori na upite i osvrte čitalačke publike.
„Sa velikim veseljem primili smo prvi broj »Ženskog Lista«. Vi i ne slutite, kolika je to stvar za naše žene u pokrajini. Mi ovdje nemamo prilike da idemo na ulicu ili u izloge pogledati novu modu i da se uputimo što i kako bi se dalo što preudesiti. Kad sam se udala naručila sam modni list, dakako njemački, francuski neznam a u našem jeziku nismo imali specijalno modu. (…) Sad kad imademo takav list u svome jeziku, bit će to mnogo laglje i ja sam presretna da smo dobile takav list. Takav list je za nas u provinciji pravi prijatelj i saveznik.“
(Korespondenca »Ženskog Lista«. / Glas žene iz pokrajine za »Ženski List«. U: Ženski list : za modu zabavu i kućanstvo. 1925., br. 3, str. 26.)
„Silno me veseli, da imademo konačno list, koji u svemu odgovara i služi potrebama žene i dobre domaćice, a naročito da se »Ž. List« služi divnim našim jezikom te imade isključivo ukusne modele. To mi je od srca milo i od srca želim, da se taj naš jedini domaći list ove vrsti održi stalno.“
(Korespondenca »Ženskog Lista«. / Gdja I. F. Beograd. U: Ženski list : za modu zabavu i kućanstvo. 1925., br. 4, str. 27.)
Literatura:
Coha, S. (2008). „Konstrukcija i reprezentacija ženskog identiteta u Zagorkinom Ženskom listu“. U: Grdešić, M. i Jakobović Fribec, S. (ur.) Neznana junakinja – nova čitanja Zagorke. Zagreb: Centar za ženske studije, str.
Jakobović Fribec, S. (2015). Vodič Zagorkinim tragom kroz Zagreb. Zagreb: Centar za ženske studije.
Jurić Zagorka, M. (1953). Kako je bilo. Beograd: Biblioteka Memoari naših savremenika.
Jurić Zagorka, M. (1997). „Što je moja krivnja“. U: Brešić, V. (ur.) Autobiografije hrvatskih pisaca. Zagreb: AGM, str. 451 – 499.
Vujnović, M. (2008). Forging the Bubikopf nation: a feminist political-ecnonomic analysis of Ženski list, interwar Croatia’s women’s magazine, for the construction of an alternative vision of modernity. Iowa: Univeristy of Iowa.
Tekst napisala: Đurđica Vitković