„- Vi sigurno znate da li se vratio iz Beča kardinal Haulik?

-Ne, još uvijek se nije vratio…

-Prije svoga odlaska urekao je u svom dvorcu sjednicu „Pjestovališta“ što ga je netom osnovao. Ova bi sjednica imala biti sutra. (…)

Haulik ulazi i vrlo ljubazno pozdravlja gospođe. Sjeli su. Kardinal počne predsjedati svom odboru. Prisutni pokazuju potpuno zanimanje za njegove prijedloge da bi se priredija lutrija u korist društva.“

(Marija Jurić Zagorka: Jadranka, Stvarnost, Zagreb 1983., str. 78., 138.)

Juraj Haulik, prvi zagrebački nadbiskup, doveo je u Zagreb Sestre milosrdnice, koje su brinule o bolesnima i vodile djevojačku školu. Jedna od njihovih učenica bila je i Marija Jurić Zagorka. Slika preuzeta: https://hr.wikipedia.org/wiki/Juraj_Haulik

Sredinom 19. stoljeća u Zagrebu i Hrvatskoj je još uvijek vladao domorodni zanos potaknut Gajevim hrvatskim narodnim preporodom. Tada su prvi put žene pozvane na djelovanje, što je učinio grof Janko Drašković 1838. godine u svojem djelu „Ein Wort an IIiriens hochherzige Töchter“, odnosno „Riječ veledušnim kćerima Ilirije“. Pozvao je ilirske majke i kćeri da uče i koriste hrvatski, odijevaju narodna odijela, ali i da pomažu siromašnima.

 

Pjestovalište

Dok su diljem Monarhije osnivana društva i zavodi za pomaganje siromašnoj djeci, u Hrvatskoj, unatoč nekim ranijim pokušajima, nije bilo dovoljno odaziva za osnivanje takvih društava. Situacija se od tih 30-ih godina promijenila tek dolaskom sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Zagreb. Njih je pozvao nadbiskup Juraj Haulik te im povjerio brigu nad bolesnicima i vođenje djevojačke škole. Tako je na zajedničku inicijativu u svibnju 1855. započelo prikupljanje financijskih sredstava za osnivanje zavoda – pjestovališta, svojevrsnih jaslica za djecu siromašnih roditelja. Haulik je vlastitim sredstvima sagradio prostore zavoda u Samostanskoj, danas Varšavskoj ulici te je pjestovalište otvoreno 1. listopada 1855. godine.

N ovome se mjestu nalazilo prvo pjestovalište u Zagrebu Slika prezeta: https://www.milosrdnice-zagreb.hr/nase-zajednice/kuca-matica-samostan-sv-vinka-zagreb/

 

Osnivanje Gospojinskog društva u Zagrebu

Kako bi osigurao daljnje funkcioniranje pjestovališta, nadbiskup je istovremeno radio i na osnivanju gospojinskog, odnosno ženskog društva („Frauen – Verein“). Iako su ženska karitativna društva bila popularna u Monarhiji, poglavito Beču, na našim prostorima je takvo društvo ranije osnovano samo u Varaždinu, 1828. godine. Kako su žene još za vrijeme narodnog preporoda sudjelovale u osnivanju dobrotvotnih institucija, rado su se odazvale Haulikovom pozivu. Tako su 29. prosinca 1855. od strane hrvatsko – slavonskog namjesništva odobrena društvena pravila prvog Gospojinskog društva u Zagrebu.

Grofica i banica Sofija Jelačić, supruga bana Josipa Jelačića, bila je jedna od osnivačica Gospojinskog društva. Slika preuzeta: https://www.hgz.hr/hrvatski-glazbeni-zavod/povijest-zavoda/attachment/sofija_jelacic_m/

Osnivački sastanak odbora održan je narednog dana pod pokroviteljstvom banice grofice Sofije Jelačić.  Na mjesto predsjednice odabrana je Sidonija Erdődy Rubido, koja je tu funkciju izvršavala do 1862. godine. Osim nje, utemeljitelji društva bili su već spomenuti Haulik i grofica Jelačić, Josip Bouffleur, građevinski ravnatelj, i Nikola Koller, predsjednik trgovačke komore. Svrha društva bila je financijski pomagati zavod, odnosno brinuti se za obuvanje, oblačenje i prehranjivanje pitomaca.

Sidonija Rubido Erdödy, prva hrvatska operna primadona, bila je osnivačica i prva predsjednica Gospojinskog društva u Zagrebu. Slika preuzeta: https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=18222

A tko su bili pitomci zavoda, odnosno pjestovališta? Siromašna djeca zaposlenih roditelja od tri do sedam godina, a u zavodu su boravili od 6 ujutro do 19 sati navečer. S vremenom je došlo do promjene društvenih pravila (1876., 1916. i 1929. godine), tako da se Gospojinsko društvo za uzdržavanje Pjestovališta u konačnici brinulo i za siromašnu djecu izvan zavoda.

 

Tko su bile članice?

Godine 1930. Društvo je proslavilo sedamdesetu obljetnicu te izdalo spomen – knjigu, koja nam donosi popis članova i  opis rada društva. Među članovima se nalaze pripadnice privredne, građanske i velikaške elite tako da susrećemo prezimena poput Jelačić, Erdődy, Kulmer, Rauch, Kamauf, Hatz, Malin, Vancaš, Očić, Kukuljević, Bunjevac… Ove domorotkinje i krema društva sa sjednicama su započinjale u jesen, kada je započinjala sezona, a one se vraćale s ladanja.

Drušveni sastanci služili su kao mjesto susreta, gdje se uz rad moglo saznati najnovije tračeve, ali i planirati društvena događa, poput humanitarnih plesova i balova. Takva događanja Gospojinskog društva bila su rado posjećena, tako da se može reći da su poticale i kreirale društveni život Zagreba.

 

Ulazak žena u javnu sferu

Istražujući Gospojinsko društvo za uzdržavanje pjestovališta možemo pratiti razvoj društvenosti, poglavito one ženske, kada pripadnice viših društvenih slojeva iz private u potpunosti ulaze u javnu sferu društvenog i organiziranog djelovanja. Time što je uopće postojala potreba za takvom vrstom zavoda, zaključujemo da su žene nižih društvenih slojeva već radile, pokušavajući prehraniti svoju obitelj. Zavod im je omogućio saznanje da su im djeca na sigurnom, pri čemu su one mogle zarađivati i barem se u financijskom i radnom statusu približiti muškarcima. Tako možemo pratiti ekonomske prilike viših i nižih slojeva stanovništva. Također, saznajemo informacije o društvenom životu starih Zagrepčana.

Zaista možemo zamisliti groficu Juliju Oršić, onako mladoliku uz to što ima već odraslu djecu, kako organizira četu žena, uključujući i “trolist”da rade u korist siromašnih i najnezaštićenijih, djece. Baš u preporodnom duhu!

 

Izvori:

https://www.matica.hr/kolo/306/o-poucavanju-i-odgoju-djevojaka-u-prvoj-polovici-xix-stoljeca-20472/

Lucija Benyovsky: Dobrotvorna gospojinska (ženska) društva u Hrvatskoj od osnivanja do Prvog svjetskog rata, Časopis za suvremenu povijest = [Magazine of contemporary history = Revue d’historie contemporaine = Voprosy sovremennoj istoriiGod.30 (1998), 1,  73-93. str.

Sandra Prlenda: Žene i prvi organizirani oblici praktičnog socijalnog rada u Hrvatskoj, Rev. soc. polit., god. 12, br. 3-4, Zagreb 2005, 319-332. str.

 

Tekst sastavila Martina PIškor