U Hrvatskom zagorju, nedaleko mjesta Batina, na južnim obroncima Ivanšćice smješten je dvorac Ščrbinec. Izvori ga različito nazivaju – kurijom, dvorom ili dvorcem. Sigurno se pitate zašto o njemu danas govorimo? Postoje dva razloga. Ščrbinec je jedan od rijetkih dvoraca na ovim prostorima koji je od 16. stoljeća do danas u vlasništvu iste plemićke obitelji, obitelji Kiš, te je Mariji Jurić Zagorki u romanu „Jadranka“ poslužio kao jedno od mjesta skrivanja glavne junakinje u bijegu od glavnog negativca grofa Larsena.
Vlasnici
Najintrigantniji detalj vezan uz posjed Ščrbinec je legenda o tome kako je bio sijelo templara, međutim, u dokumentima za to nema potvrde. Posjed je prvotno 1461. kralj Matija Korvin darovao obitelji Bužanić, da bi stoljeće kasnije vlasništvo nad njim kralj Rudolf Habsburški potvrdio Gašparu Bojničiću de Tyninio. U nekom trenutku posjed je ponovno došao u ruke obitelji Bužanić čija se potomkinja, Doroteja Bužanić 1697. udala za Franju Kiša Šaulovečkog i od tada je posjed s pripadajućim objektima u vlasništvu obitelji Kiš Šaulovečki.
Od ove ustvari šture niske podataka Marija Jurić Zagorka je u spomenutom romanu svojim opisima dvorac uspjela pretvoriti u mali labirint promišljeno osmišljenih tajnih vrata, podzemnih izbi i hodnika riječima:
„….Visoko drveće pušta grane na crni krov stare kuće. Gotski stil građevine nosi u teškim zidinama napisanu sredovječnu povijest, priča da su kroz ova vrata izlazili i ulazili nekadašnji oklopljeni vitezovi i djevojke koje su još nosile raspletene kose.
– …Ova kuća Ščrbinec sagrađena je u srednjem vijeku i bila je kraljevsko vlasništvo. Kralj Matijaš Korvin darovao ju je s dvorcima Rakovec i Graničari hrvatskom plemiću Bužaniću, a godine 1600. dospije kao miraz u obitelj Ladislava Kiša, naime mojoj obitelji. U prvo vrijeme srednjega vijeka ovaj je dvorac pripadao redu templara. Valjda su ga oni i sagradili i zato ima tu još srednjovjekovnih uređaja…
– … Da. To su vrlo debele zidine, teški s boltama, svodovi, još jedan stari sačuvani kamin, srednjovjekovni dimnjak…
– …A sad kažite kako se otvaraju ona druga vrata.
– S ove strane se ne mogu otvoriti. To je sasvim jasno, jer je negdje prije nekoliko stotina godina taj srednjovjekovni uređaj tako sagrađen da onaj tko iz dvorca želi bježati, mora iza sebe ostaviti zapreku da ga nitko ne može slijediti.
– … Pod zemljom je tamna izba.
– Da nije podzemni hodnik?
– … Zar u poveljama ne piše postoji li kakov hodnik…
– Nisam to nikada pronašao. Izvolite pogledajte i sami.“
(Marija Zagorka Jurić, „Jadranka“,Zagreb: Stvarnost, 1966., 401, 403, 411 – 412 str.)
Izgled dvorca
Dvorac je izgrađen kao jednokatna građevina pravokutnog tlocrta na tri etaže (podrum, prizemlje, prvi kat) te je vjerojatno u razdoblju 16. i 17. stoljeća imala obrambenu grabu. Izgled mu je neznatno izmijenjen građevinskim zahvatima krajem 17. stoljeća te je kao takav ostao očuvan do danas zbog činjenice što je bio sporedna rezidencija obitelji Kiš i tako „neinteresantan“ za dodatno uređivanje. Stoga, kada mu dođemo u posjetu, možemo vidjeti građevinu i dalje na tri etaže (prizemlje, prvi kat i manji podrum u sjeverozapadnom uglu dvorca) pravokutnog tlocrta pokrivenu krovom na dvije vode.
Čitav dvorac i dalje drži izvorni građevni materijal, grubo lomljeni kamen, povezan velikim količinama žbuke. Na istočnoj i zapadnoj strani pročelja vidljivi su ostaci jednokatnih kula kvadratnog tlocrta, a prizemlje i prvi kat i dalje povezuju kružne stepenice u kasnogotičkom stilu.
Obitelj Kiš – višestoljetni vlasnici Ščerbinca
Vlasnici danas postojećeg objekta, obitelj Kiš, žive u Zagrebu i dvorac i dalje aktivno koriste. Prvi vlasnik dvorca iz obitelji Kiš je spomenuti Franjo Kiš Šaulovečki (? – 1715.), plemićki sudac, podžupan Varaždinske županije, varaždinski senator, županijski bilježnik i član društva „Pinta“ s pseudonimom dr. Wagner. U posjed dvorca i pripadajućih nekretnina došao je svojim trećim brakom sa rečenom Dorotejom Bužanić 1697. godine s kojom je imao šestero djece. Obitelj Kiš izvorno je funkcionirala na području Varaždinske i Zagrebačke županije kroz svoja dva ogranka, Kiš Šaloci i Kiš, koji su potjecali od Petra Kiša iz 16. stoljeća. Treći ščrbinećki ogranak se oformio početkom 19. stoljeća čiji članovi su se većinom bavili politikom i pravom.
Roditelji danas živućih Kiševa su skladatelj i publicist Marko (1910 – 1996.), liječnik Andrej (1912. – 1991.), agronom Krsto (1915. – 1993.) i pravnik Karlo (1916. – 1983.). Zanimljive podatke o obiteljskoj dinamici i povijesti danas se mogu pronaći u obiteljskom arhivu dijelom pohranjenom u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i Državnom arhivu u Varaždinu.
Bez obzira zamišljamo li dvorac romantično kao iz Zagorkinih opisa ili temeljem postojećih slika i ilustracija, svakako bi ga bilo zgodno vidjeti i uživo posjetiti.
Literatura:
Jurić, Marija Zagorka. Jadranka. Zagreb: Stvarnost, 1966.
Majnarić, Ivan. Natuknica „Kiš“ u: Hrvatski biografski leksikon, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 06.12.2021: https: //hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=10426
Obad-Šćitaroci, Mladen. Perivoji i dvorci Hrvatskoga zagorja. Zagreb: Školska knjiga, 1989.
Szabo, Gjuro. Kroz Hrvatsko Zagorje. Zagreb: Knjižara Vasić i Horvat/Tipografija d.d., 1940.
Turistička zajednica grada Zlatara: https://tzgzlatar.hr/dvorac-obitelji-kis-scrbinec/
Istaknuta slika: Ščrbinec 2021. godine. Preuzeto: https://blog.dnevnik.hr/nediljkonedic/2017/10/1632104494/ovo-treba-moci-izgovoriti.html (pristupljeno 6.12.2021.)
Tekst sastavila: Ivana Kuhar