Moje starije sestre strastveno su čitale i glasno komentirale „Gričku vješticu“ pa sam je i ja, slijedeći njih, šestodijelnu pročitala u dobi od 15 do 17 godina. Kroz ta djela upoznavala sam se s muško-ženskim odnosima i hrvatskom poviješću. S biografijom Marije Jurić Zagorke upoznala sam se kasnije. Njen lik i djelo pridonijeli su mojem književnom razvoju i ženskoj osviještenosti pa nije čudo da mi je bila inspiracija za ovu pjesmu:
HRVATICA
Mariji Jurić Zagorki
Dok si ratovala za jezik i zemlju,
žene bez glasa, muškarce bez srca,
mislilo se, um se u hlačama nosi.
Po mjeri dičnih muževa krojen,
svijet ti je dugo prešućivao ime
i bistro vrelo misli u tvojoj kosi.
Ženski list čitam, a ne znam draga,
hoće li uistinu ikad doći vrijeme
koje bismo mogle nazvati našim.
Sitni koraci sputani haljinama
i nježni glasovi u odgovorna uha
dopiru presporo, toga se plašim.
Čuvarice zatočenog vremena
s obzorom na kuhinjskom oknu,
ti dobro znaš, često su majke.
U lovu na slobodu misli
poneke od njih, vjeruj, i danas
same se stave na čelo hajke.
Anđelka Korčulanić (67)