Književni opus hrvatske novinarke i jedne od naših najčitanijih književnica u ruke mi je došao u gimnazijskim danima. Kako sam rođena u obitelji načitanih učitelja, tako je i književna kritika često bila predmet obiteljskih razgovora. Posebno dugi, zanimljivi, beskrajno inspirativni bili su oni razgovori koje samo majke znaju voditi. Tako je i tog, sad već dalekog, ljeta 1993. godine na red došla i Zagorka. Majčino oduševljenje kontesom Nerom i kneginjicom Dorjom, njezina borbenost u opisu Republikanaca, zavičajna privrženost Vitezu slavonske ravni bili su i više nego dovoljni motivi da upoznam Mariju Jurić Zagorku. Tada započeto prijateljstvo ostalo je neraskidivo sve do danas.
Hrvatska povijest, opisi hrvatskih ljepota, neobične ljubavne dogodovštine i napete spletke, jasnoća, izravnost, istina i hrabrost teku iz pera ove ikone hrvatske književnosti i stvaraju predivne romane u nastavcima. Knjige koje se ne ispuštaju iz ruku. Knjige koje ispunjavaju duge zimske večeri. Knjige koje bude, smiruju, sanjaju, vole, motiviraju, zrače, dokazuju. Knjige koje traju i traju. Knjige koje zaslužuju priliku. Knjige koje obogaćuju moju knjižnicu.
Ljudi uvijek spoznaju vrijednost kada je izgube.
Jasenka Tisucki, prof. (45)