
Pljesak na otvorenoj pozornici, pojedine izjave glumica i glumaca tijekom kazališne izvedbe, tzv. živo odobravanje publike, cvijeće, vijenci, ovacije, popunjeno kazalište… sve su to opisi premijera i repriza Zagorkinih drama, lakrdija, kraćih i duljih kazališnih komada, o kojima doznajemo preko periodike, njezinih suvremenika, preko kritike.
Kontekst jedne takve premijere zabilježen je upravo na fotografiji iznad, koja je dio postava Memorijalnoga stana Marije Jurić Zagorke (Dolac 8, Zagreb). Sve do njezina pronalaska u „Hrvatskom listu“ i „Jutarnjem listu“, bila je samo fotografija s jedne kazališne premijere.
Proslava 40. godišnjice rada u Osijeku, ali i u Zagrebu
Fotografija je snimljena 18. prosinca 1937. za vrijeme odmora na pozornici nakon 2. čina Zagorkine drame „Izdajnici” s kojom je u Osječkom kazalištu i proslavila svoju 40-godišnjicu rada (na reprizi 21. prosinca) uz čestitke mnogih osječkih društva prije početka izvedbe. Društva su predvođena kulturno-prosvjetnim i dobrotvornim društvom „Hrvatska žena“ iz Osijeka. Tereza Škuljević, članica i tajnica osječke „Hrvatske žene“ održala je govor u kojem je istaknula Zagorkinu važnost u zalaganju za ženska prava, za obranu potlačenih žena te za nacionalno i kulturno uzdizanje Hrvatica.
Osim kazališne proslave, dan prije (20. prosinca) uredništvo „Hrvatskoga lista“ Zagorki je priredilo prigodan banket.
U listu „Osječka pozornica“ nalazi se govor kojim je vlasnik i odgovorni urednik „Hrvatskoga lista“ Kamilo Krvarić čestitao Zagorki književni jubilej:
Vrlo poštovana milostiva gospođo. Ovu malu intimnu večeru priredili smo u čast najmilije novinarke i spisateljice hrvatskoga naroda i naše drage suradnice. Vaše zlatno pero pokreće okretan duh, divna mašta, a što je najglavnije i najdragocjenije, žarka ljubav za svoj hrvatski narod. Kroz punih četrdeset godina neumornog rada, Vaša djela govore hrvatskom puku zbivanja u hrvatskoj historiji, pričaju mu o vedrim i tmurnim doživljajima naših pređa, o ljubavi, poštenju i drugim vrlinama narodnim. To zlatno pero napisalo je i za naš list novi historijski roman. Naskora će cijela Slavonija nestrpljivo očekivati nastavke vašeg historijskog romana »Vitez slavonske ravni« i diviti se hrvatskom junaku Hrabrenu. Milostiva gospođo. Dozvolite mi da vam u ime »Hrvatskog lista«, svih ovdje prisutnih suradnika i u moje ime najsrdačnije čestitam Vaš jubilej i da Vam u znak naše pažnje predam ovaj skromni simbolički dar. Živjela svečarica.
Za sve koje zanima što je Zagorki predano – spomenuti „skromni simbolički dar“ uključivao je zlatno nalivpero, olovku okovanu srebrom i buket. Osim banketa, koji je održan u hotelu Casino u Županijskoj ulici, i proslave u osječkom kazalištu, zagrebačka „Hrvatska žena“ prethodno je u Zagrebu Zagorki pripremila proslavu godišnjice rada uz prigodan umjetnički program i govore.
Svečana proslava odvila se u dvorani punoj štovateljica i štovatelja na čelu s njezinim najvećim štovateljem g. Nikolom Fallerom, a program je otvorila predsjednica društva Jelisava Horvat, koja je svojim govorom pozdravila jubilarku, a iza nje i tajnica društva. Slijedio je dio umjetničkog programa: pjevanje solistice uz pratnju, zatim govor Zdenke Smrekar o Zagorkinim zaslugama, nakon čega je Zagorka uzela riječ i obratila se prisutnima. U drugom dijelu umjetničkog programa mali zbor Hrvatske žene izveo je pjesmu „Vu plavem trnacu“, a onda je još jedna članica „Hrvatske žene“ Zlata Fuchs recitirala pjesmu napisanu za jubilarku.
Budući da se nalazimo u vremenu izlaženja romana „Gordana“, sasvim logično je izvođenje prizora iz toga romana: Terezija Šimunić izvela je prizor iz romana „Kraljica Hrvata“, a program će biti završen dijalogom Gordane i Damira (Mira Mlinarić i Branko Križić).
Da je Zagorka bila ljubimica ovoga društva svakako govori činjenica da je Zagorka 1940. postala počasna članica „Hrvatske žene“.

Po čemu je drama „Izdajnici“ drugačija?
U intervjuu „Jutarnjeg lista“ početkom 1938. Zagorka napominje da su „Izdajnici“ drugačiji tip drame u odnosu na dosadašnje povijesne drame i komedije na koje je njezina publika naviknuta, pa se bojala kako će prihvatiti taj komad, no strah je bio bezrazložan jer je osječka publika bila itekako zadovoljna. Zagorka isto tako ističe da je kazalište bilo puno šamija iz Osijeka i okolice, pa možemo pretpostaviti da je u kazalištu bilo puno žena iz naroda. Sve u svemu, Zagorka je bila oduševljena Osijekom i gostoprimstvom, a dokazuje to i spomenuto objavljivanje romana „Vitez slavonske ravni“ upravo iste godine, što dokazuje da je ovo bio još samo jedan od posjeta dragom joj kraju.
Naime, drama s jedne strane govori o borbi dvojice muškaraca za žensko tijelo, a s druge o zagovaranju reformi i velikih socijalnih ideja s naglaskom na brak samo u teoriji. Riječ je o ženskoj „čednosti“ prije braka, odnosno reformatorskim mislima jednoga od muških likova da žena ima pravo prije braka živjeti kako želi, da joj seksualni odnosi ne bi trebali biti zabranjeni te da se prirodi ne treba opirati te da nema „palih djevojaka“.
Riječ je o Milanu Orloviću, pravniku i zaručniku protagonistkinje Nade Lovrić koju njezin bivši zbog ljubomore Milanu prikaže „palom djevojkom“ i dok bi to u teoriji Milanu trebalo biti svejedno, u praksi dolazi do pucanja veze koju Nadina sestra Vera pokušava popraviti, ali uzaludno. I premda Milan kasnije želi obnoviti zaruke jer Nadu voli, ona se odbija udati za izdajnika vlastitih nazora, odbija se udati za onoga koji je pogazio svoje ideje. Završetak nije pogodan ni za jednog od dvojice izdajnika jer se Nada umjesto udaje odlučuje posvetiti humanitarnom i nacionalnom radu.
„Nikad nije bilo tako velikih ideja kao danas, a nikada tako nemoćnog ljudstva.“
Ovako opisana radnja drame daje nam dašak autobiografskog, Zagorkinog duha i razmišljanja, ali u zagrebačkom je kazalištu bila odbijena kao nesuvremen komad, mada mu je tema bila itekako suvremena. Navodno, dramu je prihvatilo i kazalište u Pragu.
Osječki HNK u Županijskoj ulici 1927.

Zašto u Osijeku, a ne u Zagrebu – Zagorka o kritici
Po pitanju režije drame, Zagorka glumca i redatelja (s kojim se otprije poznavala) Vatroslava Hladića naziva pravim otkrićem, a zanimljivo je da će on 1939. režirati i zadnju poznatu nam dramatizaciju Gričke vještice za Zagorkina života.
Ukratko, u zagrebačkom kazalištu drama je bila odbijena, ali je jedan njezin prijatelj pravnik tu dramu odlučio predati anonimno jednom literarnom forumu, u kojem ju je pozitivno ocijenio njezin veliki negativni kritičar i njegov prijatelj, a inače Zagorkin literarni protivnik. Zagorka je tako, ponukana ovim pozitivnim kritikama, ponudila dramu osječkom kazalištu izostavivši imena.
Dakle, premijera „Izdajnika“ održana je 18. prosinca 1937., a 21. prosinca na reprizi predstave obilježena je Zagorkina 40-godišnjica rada.
Literatura:
E. D., 1937, Zagorka na osječkoj sceni – Povodom praizvedbe Zagorkine drame „Izdajnici“, u: Hrvatski list, god. 18, br. 351, str. 14.
s. n., 1937, Jubilej neumornog rada, u: Hrvatski Zagorac, br.165, str. 5.
s. n., 1937, Marija Jurić Zagorka – najpopularnija Hrvatica današnjice, u: Hrvatski Zagorac, br.16, str. 3 – 4.
s. n., 1937, Svečana proslava jubileja gdje Zagorke u »Hrvatskoj ženi«, u: Jutarnji list, god. 26, br. 9288, str. 13.
s. n., 1937, Zagorkin jubilej: uz 40-godišnjicu njezinog novinarskog rada, u: Jutarnji list, god. 26, br. 9287, str. 6.
s. n., 1938, Razgovor s hrvatskom književnicom Marijom Jurić Zagorkom nakon njenog velebnog uspjeha u Osijeku, u: Jutarnji list, god. 27, br. 9336, str. 22.
s. n., 1943, Proslava Zagorkine 40-godišnjice u Osieku, u: Osječka pozornica, god. 2, br. 21, str. 8.
Naslovna fotografija: Foto Szege; S lijeva na desno oko Zagorke na slici: g. Eugen Petrović, gđa Gavrilović, gđa Alliger, redatelj Vatroslav Hladić, g. Alliger, gđica Vujić, g. Milan Štagljar i g. Maričić.
Tekst napisala: Neda Novosel