„Na utvrdama grada Lukavca zaustavila se Divljanova četa. Dolje pod utvrdom u iskopima voda, a na ravnici, diže se grad na četiri kule. Iz tamnih zidina, kroz uske puškarnice, vire ubojite cijevi, iu njih zijeva smrt. Sprijeda velika željezna vrata zatvorena kao da su ih zabili, a na njima se ispružio zvonik kao prst koji upozorava ljude da ne dolaze blizu. Grad, kule, zvonik i četu na utvrdama posuo je crveni žar sunca koje je zapadalo.
– Gle, Lukavec kao da je obliven krvlju.“
Marija Jurić Zagorka, „Kći Lotrščaka“, Zagreb, ITRO „August Cesarec“, 1987: 81. str.
Lukavec se prvi puta spominje davne 1256. godine kao „caput Lukavez“, a tijekom osmanske opasnosti u 15. stoljeću gradi se drvena utvrda – grad Lukavec, na istoimenom potoku uz selo Donji Lukavec. Ne zna se točna godina gradnje utvrde, ali već se sredinom tog stoljeća ondje izdaju isprave. Neki od poznatih gospodara ove tvrde bili su herceg Ivaniš Korvin te suprug njegove udovice Beatrice Frankopan knez Brandenburški, kao i Nikola Zrinski koji je Lukavec dao Turopoljcima 1553. godine nakon dugih parnica i prepirki. Današnji izgled poprima 1752. godine, nakon što je ponovno sagrađen od črvstog materijala. U Lukavcu su se, u dvorani na prvom katu, održavala plemenitaška „spravišća“ na kojima se birao župan Plemenite općine turopoljske, te suđenja „coprnicama“, koje su zatvarane u prizemlju ovoga kaštela.
IZVORI:
http://www.tzvg.hr/sadrzaj/pregled/stari-grad-lukavec/237?c=27
Istaknuta slika preuzeta: http://www.kronikevg.com/15-rodendan-kud-a-stari-grad-lukavec
Sastavila: Ana Zbiljski