„Uoči sv. Lucije, poslije večere, sjedili su Pogledićevi zajedno sa svojim gostima i živo pričali. Muški o izboru komeša, a Dodola se bavila oko Manduše. Zavoljela je šutljivu i lijepu plavokosu djevojku, posestrila je i uvijek nastojala kako da je razvedri i obraduje. I sad je stala objašnjavati velike pripreme za sutrašnji dan.
– Sveta Lucija u nas je veliki svetac. Ona je turopoljski patron i znamenita za muške i ženske. Svake godine na Lucijino muški biraju novog komeša i općinske poglavare, a djevojke biraju sebi muževe.
Čuvši te riječi, Divljan prekine razgovor s Pogledićem pa oslovi Dodolu:
– Što to rekoste? Djevojke sebi biraju muževe? To još nisam čuo.
– Čujte sada. Uoči sv. Lucije djevojka uzima papir, razreže ga na trinaest komadića, na svaki napiše ime po jednog poznatog viteza, onda papir smota i svih trinaest kuglica spremi u posudicu. Od Lucije do Božića upravo je trinaest dana. Svaki dan, počev od dana svete Lucije, baci djevojka jednu kuglicu u plamen, a da u nju ne zaviri. Na Božić dolazi na red trinaesta, a li ovu ne stavi u plamen, već je otvori. Onaj, čije je ime upisano na trinaestom papiru, taj će sigurno postati njezin muž.“
(Marija Jurić Zagorka: Kći Lotrščaka, Zagreb, Stvarnost, 1983., 171. str)
Tko je bila sv. Lucija?
Sv. Lucija kršćanska je mučenica koja je živjela u 4. stoljeću u gradu Sirakuzi. Prema legendi, zbog odbacivanja zaručnika i otkazivanja vjenčanja, mučena je (između ostaloga izvađene su joj oči), a umrla je od uboda bodežom u vrat. Zaštitnica je slijepih (tjelesno i duhovno), ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača, a smatra se i zaštitnicom očiju i vida. U likovnim prikazima na raznim oltarnim palama, kao atribut te svetice pojavljuje se stoga bodež i rana na vratu, a često je naslikana s očima na pladnju koji drži u ruci. Ponekad se kao njezin atribut javlja i svjetiljka koja označava božansku mudrost. Stoga, sigurno nije slučajno da joj je ime Lucija, jer riječ latinska riječ lux znači svjetlo, pa postoji tumačenje da sv. Lucija naviješta veliko svjetlo božićne noći.
Od 1691. godine i uvođenja gregorijanskog kalendara blagdan sv. Lucije obilježava se 13. prosinca, Prije reforme kalendara blagdan padao je u vrijeme zimskog solsticija, odnosno najkraćeg dana u godini. Nije ni čudo da je oko toga dana nastalo mnoštvo poganskih, ali i kršćanskih tradicija.
Rimski, germanski i krćanski utjecaji
Poklapao se sa kultom poganskih germanskih božanstava Berte i Holde, pa tako Lucija nosi upravo neke od tih simbola – sjaj svjetla pa i plodnosti koja se odnosi na plodove prirode. Također, običaj darivanja za sv. Luciju, pa i sv. Nikolu, poklapa se s rimskim saturnalijama kada je bila uobičajena razmjena darova među ljudima. Poganska božanstva, kao i sv. Lucija, nakon najduže noći u godini donose svjetlo i obećavaju plodnost, te sui z njih vezani različiti ritual ii običaji, poput gatanja, sijanja pšenice te darivanja.
U kršćanskom svijetu, dan sv. Lucije svojim običajima, značenjima i simbolikom označava pravu pripadnost božićnome krugu običaja, koji su puni simbola i događanja. Sam početak božićnih blagdana različito se shvaća u narodu ovisno o regionalnim posebnostima pojedinih područja, ali se najčešće kao početak ovog kruga svečanosti smatra dan sv. Lucije uz koji se vežu mnogi važni običaji. To je početak razdoblja kada započinju sve one bitne materijalne pripreme za Božić.
Što nam Lucija može reći o sljedećoj poljoprivrednoj godini?
Među te pripreme, ali i najočitije poganske i praznovjerne rituale, spada i sadnja pšenice. Po visini niknule pšenice do Božića, procjenjuje se kakav će biti urod pšenice u nadolazećoj godini. Smatra se zapravo da je to niknulo žito za Božić blagoslov ljetine. Taj običaj karakterističan je za južni dio Europe, pogotovo na potezu od Portugala, preko Provanse do Sardinije. U Hrvatskoj je također duboko ukorijenjen, a pojavljuje se slijedom toga kod Gradišćanskih Hrvata i Hrvata naseljenih u Mađarskoj.
Sijanje i rast žita u mrtvo doba godine, kada sve miruje, simbolizira obnovu života i životne snage. Proklijala pšenica, osim što svjedoči o budućem urodu, može dati znakove radosti ili žalosti. Ako je na Božić ujutro pšenica rosna, djevojku će zasigurno ostaviti njezin momak, pa će plakati, a ako je pak suha, donijet će joj obilje veselja i radosti. Božićna pšenica (iako se ponegdje sije ječam, raž, zob, kukuruz pa i grah) obično se čuva do Sveta tri kralja. Međutim, ne smije bacati u smeće, jer se smatra blagoslovljenom, nego se na selu treba dati kao jelo stoci, peradi ili pticama, a u gradu je valja baciti u vatru.
Izuzetno je zanimljiv običaj izrada drvenog tronošca koji bi se na ponoćku donio u crkvu i onaj tko je na njemu stajao uspijevao je vidjeti vješticu. U nekim selima zabilježen je i običaj da od sv. Lucije do Badnjaka pojedini ljudi svaki dan urezuju zarez na štap pomoću kojega su na ponoćku mogli pogoditi koje su žene vještice te kravama oduzimaju mlijeko.
Kako od blagdana sv. Lucije do Božića ima dvanaest dana, koji se nazivaju i Lucijanskim danima, a vežu se za razna gatanja i proricanja, naši stari razvili su sustav svojevrsne godišnje vremenske prognoze. Dvanaest dana, koliko dijeli svetu Luciju od Božića, uzima se kao mjerilo vremena za dvanaest mjeseci u sljedećoj godini. Stoga se treba zabilježiti kakav je bio dan – kišovit, maglovit, snježan, sunčan, oblačan, topao ili hladan. Redom tih dana smjenjivat će se i vrijeme u narednim mjesecima. U sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske slično se gata i pomoću 12 odrezaka zasađenog crvenog luka. Prema vlažnosti svakog komadića predviđa se koliko će biti vlažnih mjeseci u godini.
Upravo ovi običaji svjedoče o problemima koji su najviše mučili ljude – kakav će biti urod, hoće li vrijeme biti pogodno za uspješnu poljoprivrenu godinu, hoće li obitelj imati zdrave domaće životinje (kao izvor mlijeka, mesa, jaja), odnosno prehranjivanje i preživljavanje obitelji u narednoj godini. Nije ni čudo da su uz ove probleme vezali veliku većinu običaja na sv. Luciju.
Trinaest papirića za sv. Luciju
Osim za gatanje o hrani, ovo se razdoblje koristi i za gatanje o ženidbi i udaji. Djevojke i mladići ispisuju na 12 papirića imena potencijalnih ženika i udavača, a trinaesti ostavljaju prazan. Svakog dana spaljuje se jedan od 12 preklopljenih i priljepljenih papirića. Trinaesti se otvara na Badnjak i na njemu se čita ime budućeg odabranika. Ako je pak ceduljica prazna, te godine neće biti ništa od udaje, odnosno od ženidbe. Ali ako vam sv. Lucija slučajno krivo izabere ili predvidi, ne smijete se ljutiti na nju, jer kako stari Pogledić iz romana “Kći Lotršćaka” kaže “Lucija radi svoje sljepoće može zabuniti i tako pogriješiti.”
Također, ako se na sv. Luciju na trinaest ceduljica napiše trinaest želja, te se svakoga dana po jedna nepročitana spali, na Božić ostane jedna ceduljica, odnosno želja. Prema vjerovanju, ta želja će se onda i ostvariti.
Političke konotacije
U Turopolju se blagdan sv. Lucije, zaštitnice Turopolja, posebno obilježava. Naime, od 1619. pa do 1848. godine Turopoljci su na sv. Luciju održavali spravišće i birali novo političko vodstvo Plemenite općine Turopoljske. Tradicija spravišća na njezin blagdan ponovno su pokrenuta 1990.-ih.
U Švedskoj je blagdan sv. Lucije nacionalni praznik, te se djevojčice oblače u bijele haljine i s zimezelenom krunom sa svijećama idu u pohode po mjestima u kojima žive. Kao i Hrvatskoj, pogotovo do popularizacije Sv. Nikole., u Švedskoj sv. Lucija daruje djecu i ostavlja poklone u čarapama.
Neovisno o tome želite li da vam darove donese sv. Lucija ili sv. Nikola, ili možda oboje, sviđa li vam se više poganska ili kršćanska simbolika sv. Lucije, vrlo vjerojatno sudjelujete u barem jednom lucijanskom običaju. Ne znamo hoće li sv. Lucija pogoditi vremensku prognozu ili budućeg doživotnog suputnika, te hoće li ostvariti želje, ali simbolika njezinog blagdana ne može nam umaknuti, pogotovo ove godine. Zima i tama uvijek završavaju, a zamjenjuje ih svjetlo.
Literatura:
https://nordicpoint.net/svedska/zanimljivosti/sv-lucija-svjetlono/
Maja Alujević, “O blagdanu svete Lucije”, Ethnologica Dalmatica, No. 15, 2006., 107-116. str., https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=158770
Agneza Szabo, “Dva najštovanija sveca u Turopolju: Sv. Lucija i sv. Juraj”, Ljetopis VGV, 2013., 71.-79. str. , http://turopolje.hr/wp-content/uploads/2017/01/2013_jurajilucija-min.pdf
Tekst sastavila: Martina Piškor