Ciklus predavanja o Mariji Jurić Zagorki

U četvrtak, 15. studenog 2012. u 19 sati, Sanja Lovrenčić održat će predavanje: Djelo Ivane Brlić Mažuranić u svjetlu feminističke književne kritike

U ovom predavanju iznosi se jedno drugačije čitanje najvažnijih djela Ivane Brlić Mažuranić, uz pomoć dviju na prvih pogled suprotstavljenih metoda – biografske i književno-kritičke; ova druga pak uzima u obzir postavke psihoanalitičke i feminističke književne kritike. Kombinacijom tih metoda dolazi se do jednog od mogućih odgovora na pitanje zašto je Ivana Brlić Mažuranić posegnula upravo za praslavenskim motivima pišući svoje središnje djelo.

Biografska metoda u ovom slučaju se sastoji u analizi mladenačkog dnevnika i pisama autorice, analizi koja pomaže razumijevanju specifičnih društveno-povijesnih okolnosti unutar kojih se odvijao život Ivane Brlić Mažuranić i koje su nužno utjecale na njezinu psihu, njezino shvaćanje sebe kao žene i umjetnice. Na temelju privatnih tekstova – od kojih su neki u zadnje vrijeme i objavljeni – može se jasno sagledati kakva ograničenja autorici postavlja patrijarhalno tradicionalno društvo koje je okružuje i do koje dubine zadiru njegova pravila. Književno-kritički pogled – koji uzima u obzir stečevine feminističke književne kritike kakva se razvila u posljednjih četrdesetak godina i dala vrlo zanimljiv doprinos teoriji književnosti, između ostalog i na području bajki – razotkriva na koji način u svojim tekstovima autorica izlazi na kraj sa zadanim ograničenjima.

Nakon kratkog osvrta na spolne stereotipe i otklon od njih u „Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića“, temeljitijoj analizi podvrgnute su „Priče iz davnine“. Već sama statistika – broj likova dječaka prema broju likova djevojčica, prisutnost ili neprisutnost majčinskih i očinskih likova – potiče na razmišljanje. No osobito važnim se čini sustavno izmještanje ženskog elementa u nadnaravno i njegovo dijeljenje na pozitivan i negativan pol; ne manje važna jest i opetovana nazočnost slabih stožernih, muških likova. Detaljnijim razmatranjem o „Šumi Striborovoj“ i „Ribaru Palunku i njegovoj ženi“ stječemo uvid u stanovitu suptilnu strategiju kojom autorica dovodi u pitanje, a zatim opet spašava misaoni i društveni poredak koji je u tolikoj mjeri odredio njezin život tj. patrijarhat. Iz svega toga slijedi i jedan od mogućih odgovora na pitanje zašto se Ivana Brlić Mažuranić poslužila upravo slavenskom mitologijom:

zato što je u njoj našla motive i likove u koje je mogla smjestiti zatajenu kreativnu žensku energiju o kojoj je svjesno ili nesvjesno imala potrebu progovoriti. Zato što praslavenska vjerovanja – koja su do njezinog i našeg vremena došla samo u krhotinama – pripadaju jednom poretku drugačijem od onoga koji ju je okruživao; poretku koji je, kakav god bio, nestao u patrijarhatu koji pak čvrsto drži u šaci našu autoricu od najranije mladosti. Pišući Priče iz davnine Ivana Brlić Mažuranić pronalazi u samoj jezgri „starine“ – naglašene stilom, izborom epiteta, junačkim desetercem – prostor unutar kojega jezikom slika dovodi u pitanje temeljne postavke društva koje ju okružuje. Ovakvim čitanjem može se razumjeti da autorica nipošto nije izvan ili iza svojega vremena – kao što su neki komentatori njezina djela znali reći – nego duboko u njemu, pa čak i korak ispred.

Predavanja se održavaju svaki treći četvrtak u mjesecu, u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke, Dolac 8, u 19 sati. Ulaz slobodan, dobrodošli/e!

Program podupire Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba