Poziv za sudjelovanje na znanstvenom skupu: Prakse, taktike i strategije rodnog otpora

Centar za ženske studije u suradnji s Odsjekom za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu objavljuje poziv za sudjelovanje na znanstvenom skupu ‘Prakse, taktike i strategije rodnog otpora’, koji će se održati u sklopu devetih Dana Marije Jurić Zagorke 20. i 21. studenog 2015. u Zagrebu.

zag

Problem otpora u kontekstu sve manje vidljivih, a sve učinkovitijih oblika moći jedno je od središnjih mjesta društvene, političke, ekonomske i kulturne teorije i prakse. Društveni se poredak upisuje u nas putem sustava obrazovanja, jezika, vrijednosti i aktivnosti svakodnevnog života. Normativni se poredak najuspješnije održava kada zadobije status prirodnosti, kada se naturalizira. Taj se aspekt oprirođenosti posebno izražava u slučaju roda, čime pitanje rodnog otpora postaje još izazovnije.

Marija Jurić Zagorka na razne se načine može promatrati kao revolucionarna figura. Svojim novinarskim tekstovima i književnim djelima, ali i vrlo konkretnim političkim aktivizmom, Zagorka se zalagala za nacionalnu neovisnost, socijalnu pravdu i prava žena. Lydia Sklevicky upravo je feminizam nazvala ‘najfascinantnijom konstantom Zagorkinog političkog djelovanja’, a prepoznaje ga u prvom redu u njezinu aktivizmu, koji između ostalog uključuje proteste protiv Khuenove politike te sindikalno organiziranje tiskarskih radnica u Kolo radnih žena, ali i spisateljski rad – objavljivanje novinskih članaka o naprednim ženama, pisanje dramskih tekstova koji problematiziraju položaj žene u braku i društvu i uređivanje časopisa Ženski list i Hrvatica. Dakako, važno mjesto u njezinu političkom djelovanju imaju popularni romani, koji svojim dugotrajnim utjecajem i danas privlače nove čitatelj(ic)e.

Zagorkine junakinje, kao i likovi iz nižih klasa, u pravilu se prikazuju kao majstori(ce) svakodnevnog otpora koje razvijaju vlastite taktike kako bi zaobišle brojna ograničenja podređenog društvenog položaja. Svoj utjecaj uglavnom iskazuju u privatnoj sferi, koristeći se privatnim vezama i osobnim odnosima, oslanjajući se na ‘žensku intuiciju’ ili ‘žensku lukavost’, koje Zagorka često ističe kao legitimna sredstva opravdanog otpora.

MJZ

Kada pak djeluju u javnoj sferi, potrebna im je zaštita muških likova, najčešće njihovih sadašnjih ili budućih odabranika, ili se moraju na neki način zamaskirati, preobući u sluškinju, pripadnicu niže klase, ili pak u muškarca. Mogu li se takve taktike čitati kao ‘ženske’, uvjetovane društveno podređenim položajem žena i drugih marginaliziranih skupina? I kakav je doseg tih taktika koje se neminovno zbivaju ‘unutar’ moći, kako u Zagorkinim romanima, tako i u svakodnevici? Jesu li ovdje posrijedi Foucaultove “nepostojane i prolazne točke otpora” i potvrđuju li one u krajnjoj liniji samo nemoć onih koje ih upošljavaju? Ili se možemo nadati, kako to smatra Alan Sinfield, da revolucionarna promjena, premda rijetka, ‘obično ovisi o prethodnom nakupljanju malih lomova’?

Umiču li svakodnevne taktike – kao življene prakse i djelovanja – kontroli, dominaciji i sistemskim strategijama (de Certeau) ili su pak puko mjesto ostvarenja ekonomske logike tržišta (Lefebvre)? Koliko se one tiču seksualnosti i reproduktivnih prava žene te kako se manifestiraju? Kako čitati Foucaultovu tvrdnju da gdje postoji moć, postoji i otpor s obzirom na kritike koje upozoravaju na problematičnost subverzivne akcije? Kako kritički i praktično nastaviti socijalni i politički emancipacijski angažman nakon sličnog dojma o iznimnoj teškoći umicanja strukturi u teoriji Pierrea Bourdieua? Mogu li se svakodnevne subverzivne taktike te kulturno-umjetničke prakse smatrati djelatnim kanalima otpora ili su i one zaražene ekonomskom logikom kapitala? Može li se Althusserova teorija ideologije i dalje uspješno koristiti u analizi suvremenog društva i kulture? Što u smislu značenja simboličke moći i uloge kulture može ponuditi teorija hegemonije (cf. Gramsci; Laclau i Mouffe)? Koliko su spomenuti termini kadri obuhvatiti regresivne procese koji su danas na djelu u hrvatskom društvu te kako se feministička teorija i praksa postavljaju prema uznemirujućim indicijama fašizacije i militarizacije društva i njihovim rodnim reperkusijama? Je li 100 godina nakon Prvog svjetskog rata, 70 godina nakon Drugog svjetskog rata i 20 godina nakon posljednjeg rata u Hrvatskoj takozvana tiha većina mogući kovač kulturnog otpora ili okrilje pogubnog ravnodušja prema sveprotežnosti nasilja? Otvara nam se ovdje prostor i za analizu kulturnog nasljeđa ratovanja.

Želeći pokrenuti kritički dijalog oko ovih, ali i drugih povezanih tema i pitanja, pozivamo vas da predložite izlaganja vezana uz teorijska i empirijska istraživanja iz različitih disciplinarnih i interdisciplinarnih područja koja s jedne strane propituju dosege utjecaja društvene moći te s druge pažnju poklanjanju cijelom nizu mogućih praksi i djelovanja usmjerenih pružanju otpora odozdo.

Prihvatit će se izlaganja na hrvatskom i engleskom jeziku.

Sažetak izlaganja (između 150 i 300 riječi) s kraćim životopisom molimo poslati do 15. rujna 2015. na adresu:

Centar za ženske studije
Dolac 8
10000 Zagreb, Hrvatska,

odnosno na e-mail adresu: zagorka@zenstud.hr.

Programski odbor skupa: dr.sc. Lada Čale Feldman, dr.sc. Lidija Dujić, dr.sc. Anita Dremel, dr.sc. Maša Grdešić, dr.sc. Renata Jambrešić Kirin, mr.sc. Sandra Prlenda, mr.sc. Rada Borić