28 rujna, 2020 Zagorkin trezor

Trenkovi panduri

„Siniša je obukao paradnu trenkovsku odoru sa zlatnim gajtanima. Niz ramena mu visi crvena dolama. Rusa glava ponosno je uzdignuta.“

Marija Jurić Zagorka, Grička vještica: Malleus maleficarum, Zagreb, Stvarnost, 1982, 402. str.

Tko je bio Franjo Trenk?

Franjo Trenk bio je hrvatski barun i habsburški pukovnik, a najpoznatiji je kao začetnik i zapovjednik Trenkovih pandura. Rođen 1. siječnja 1711. u Reggio Calabria u Italiji kao sin pruskog plemića u habsburškoj vojnoj službi koji je posjedovao posjede u Slavoniji (Brestovac, Pleternicu i Pakrac), posvetio se, poput svog oca, vojnom pozivu. Od 1727. do 1731. bio je zastavnik u habsburškoj vojsci u Stolnom Biogradu i u Osijeku, a zatim se vratio na imanja u Slavoniji. Nakon smrti žene i četvero djece 1737. stupio je u rusku vojnu službu u kojoj se istaknuo. Međutim, zbog sukoba s nadređenima, vraća se u Habsburšku monarhiju 1740. godine.

Barun Franjo Trenk — Portret baruna Franje Trenka u trenkovskoj uniformi. Autor: F. A. Feilhammer, 1880. Preuzeto: https://alchetron.com/Baron-Franz-von-der-Trenck

Naredne, 1741. godine ulazi u službu kraljice Marije Terezije, kojoj pruski kralj Friedrich II. osporava pravo na prijestolje zato što je žena zbog čega dolazi do rata. Iste godine Trenk je okupio tisuću dobrovoljaca koji su postali neregularna vojna postrojba poznata pod imenom Trenkovi panduri. Bila je to šarolika skupina sastavljena od odbjeglih kmetova, hajduka i razbojnika kojima su oproštene kazne, te obećan sav plijed osvojen ili otet neprijateljima, osim zastava, ratnih blagajni i topova.

Karakteristike postrojbe

Trenkov pandurski korpus imao je svog zapovjednika (naravno, baruna Trenka glavom i bradom), te dva kapetana (harambaše), po jednog na čelu svake čete. Svi su bili naoružani do zuba, uglavnom oružjem turskog porijekla, ali austrijske izrade. Tako su se u njihovom naoružanju nalazile kubure, sablje, handžari, turski nož, a kasnije i puške te turski jatagani. Njihova odora izazivala je strah kod neprijatelja i zanimanje kod gledatelja. Bila je to mješavina kićene slavonske i turske odjeće, a voljeli su nositi i crvene kabanice ili plašteve.

Zanimljiva je činjenica da su Trenkovi panduri bili prva postrojba koju je pratila vojna glazba. Skupina glazbenika s jednim činelama, koje su se tada prvi put pojavile u Europi i deset puhačkih instrumenata pod nazivom Turska, a kasnije Trenkova banda, svirala je orijentalnu glazbu, stvarajući još veći pritisak na protivnike, koji su se i dalje sjećali osmanskih prodora i osvajanja po Europi.

Osim psihološkim pritiskom na neprijatelja putem podsjećanja na osmanske ratnike, Trenkovi panduri borili su se i lukavošću. Njihova taktika bila je unošenje nereda, te napad s leđa na neprijateljsku vojsku, čime su igrali na dodatni faktor iznenađenja. Na taj su način izvojevali mnoge pobjede te postali strah i trepet onodobne Europe, ali zaslužili i divljenje zbog svoje vojne vještine.

Trenkovi panduri nakon Trenka

Godine 1745. Trenkovi panduri imali su oko 3000 pripadnika, te su postali regularna pukovnija. Međutim, iste s godine i sve mijenja kada je Trenk optužen za veleizdaju, naslno ponašanje prema podređenima i civilima te pronevjeru novca. Godinu dana kasnije optužen je i za planiranje oružanog ustanka u Slavoniji protiv Marije Terezije, te je njegova prilična imovina konfiscirana (uz nasljeđene očeveposjede, kupio je posjede Veliku i Nuštar). Iako prvobitno osuđen na smrt, Trenk na kraju dobiva kaznu doživotnog zatvora. Dvije godine kasnije, 4. listopada 1749. umire u zatvoreništvu u češkoj utvrdi Spielberg kod Brna.

Nakon Trenkova zatvaranja nastali su problemi s njegovim pandurima koji su odbijali sudjelovati u bitkama i dezertirali. Međutim, dio je nastavio djelovati te su 1748. preustrojeni su u slavonski bataljun, a iz tog je bataljuna 1756. osnovana 53. pješačka pukovnija, koja je djelovala do 1918. godine.

Kapetan Siniša — Najpoznatiji trenkovac, osim samog Trenka, svakako je kapetan Siniša, lik iz Zagorkine „Gričke vještice“. Ovako je on prikazan u stripu “Grička vještica”. Preuzeto: *Grička vještica: prema romanu Marije Jurić Zagorke*, crta: A.Maurović, strip obrada: N. Neugebauer, 3. sv., Zagreb, Nakladničko izdavačko štamparsko knjižarsko poduzeće „Lykos“, 1962, 11. str.

Sjećanje na Trenkove pandure

Barun Franjo Trenk i njegovi panduri ostali su vrlo popularni u narodu i predaji. Josip Eugen Kumičić napisao je 1881. godine igrokaz “Barun Franjo Trenk”, a Srećko Abini 1908. operetu “Barun Trenk”. U Požegi, gdje je 1881. osnovana gradska glazba “Trenkovi panduri”, već je u 19. stoljeću jedna ulica nosila njegovo ime, a selo Mitrovica je 1912. godine preimenovano u Trenkovo, po svom najpoznatijem stanovniku.

Trenkovi panduri oživljeni su krajem 1990-ih i kao Povijesna postrojba “Trenkovi panduri”, koja djeluje i danas, pronoseći priču o hrabrom vojniku Trenku. Trenkovi panduri žive i u sjećanju čitatelja Marije Jurić Zagorke, I dokle god će se ljudi sjećati kapetana Siniše, sjećati će se i trenkovaca.