Prije nešto malo više od devedeset godina grad Zagreb su u dva navrata, kao jedan od glavnih gradova tadašnje Kraljevine Jugoslavije, posjetili njihova kraljevska visočanstva kralj Aleksandar I. Karađorđević i supruga mu kraljica Marija. Prvi, zimski, posjet održan je krajem siječnja (25. 01. – 4. 02.), a drugi, ljetni, početkom lipnja (2. – 6. 06.) 1931. godine. Marija Jurić Zagorka, tada urednica Ženskoga lista i novinarka Jutarnjega lista, u svojem autobiografskom tekstu Što je moja krivnja zabilježila je pod naslovom „Sukob s maršalom dvora i intervju s kraljicom“ svjedočanstvo o intervjuu s kraljicom Marijom neodređenoga datuma.
Kako je Zagorka dobila u zadatak intervjuirati kraljicu?
Prisjetila se kako je tijekom posjeta jugoslavenskoga kraljevskog para iz Beograda navratila u direkciju Jutarnjega lista koji je uz Obzor medijski pokrivao posjet. Donijela je u kaotičnu direkciju rukopis nenavedenog romana, a jedan od urednika zamolio ju je da pomogne i uskoči i ode na ugovoreni intervju s kraljicom. Zagorka nije bila oduševljena tom idejom, no naglas je jedino navela nedostatak prikladne odjeće. Istodobno se savjetovala s pravnim zastupnikom tiskare koji joj je objasnio kako ju list može otpustiti ako ne obavi taj posao.
Kako se ne bi zamjerila uredniku, prihvatila je ponudu administrativne tajnice Ženskog lista i preodjenula se u njenu svečanu haljinu. Otišla je na intervju u ugovoreno vrijeme, popričala s kraljicom, i po izlasku iz prostora za audijencije odbila potpisati pruženi dokument na kojem je već bio natipkan „njen intervju“. Dokument joj je pružio maršal dvora. Svoje negodovanje je i glasno popratila, toliko da se u pregovaranje uključila i dvorska dama Eleonora Švrljuga koja je zatim otišla k kraljici po upute kako riješiti neugodnu situaciju. Kraljica je odredila neka Zagorka svojim riječima napiše osvrt na odrađeni intervju. Stoga je Zagorka, kako bi izbjegla političko idealiziranje kraljice napisala tekst većinom posvećen njenom izgledu.
Gdje je taj Zagorkin članak?
Prelistavajući „Jutarnji list“ iz 1931., na prvi pogled, Zagorkin opisani tekst teško pronalazimo. Svi naslovni i popratni članci smješteni na prvim stranicama lista koji donose novosti i informacije o aktivnostima i kretanju kraljevskoga para autorski su nepotpisani. Zagorkin potpis pronalazimo jedino na nastavcima feljton romana Gordana, tada naslovljenog Proročanstvo sa Kamenitih vrata, iako znamo kako je tada za Jutarnji list pisala i društvene i kriminalističke reportaže. Oba kraljevska posjeta detaljno su tekstovno i slikovno popraćeni.
Unutar prvoga posjeta Zagrebu kraljevski par ravnopravno je sudjelovao, zajedno ili zasebno, u protokolarnim obavezama u gradu kao i u posjećivanju mjesta zapadnog dijela današnje Zagrebačke županije. Prilikom drugoga posjeta kralj je putovao i posjećivao mjesta današnje Krapinsko – zagorske, Bjelovarsko – bilogorske i Ličko – senjske županije, dok je kraljica većinom prebivala u Zagrebu i, za razliku od prvoga posjeta, više vremena provodila u zagrebačkoj gornjogradskoj palači Pongratz u Visokoj ulici koju je grad otkupio od vlasnika i pretvorio u kraljevski dvor. Stoga se nameće zaključak kako je Zagorka kod događaja vezanih uz opisani intervju u spomenutom autobiografskom tekstu aludirala na prvi kraljevski posjet Zagrebu.
Svi novinski osvrti Jutarnjeg lista na aktivnosti kraljevskoga posjeta pisani su u formi reportaže. Nema nijednoga intervjua u formi dijaloga ili višečlanog razgovora kakvog danas poznajemo. U reportažnim tekstovima jedino razlikujemo nijanse novinarsko političkog zanosa kraljevim ili kraljičinim dnevnim djelatnostima i pomalo pretjeranim opisima narodnog oduševljenja. Tekstovi u razdoblju od 25. siječnja do 4. veljače 1931. donose preglede kraljičine i kraljeve protokolarne jutarnje (10 – 12 sati) i popodnevne (15-20 sati) rutine u posjetima zagrebačkim kulturnim, sveučilišnim, karitativnim i socijalnim institucijama i organizacijama.
„Njihova veličanstva među zagrebačkim malim svijetom“
Među njima se načinom izražavanja ističe jedan vrlo objektivan i informativan tekst koji podsjeća na Zagorkin stil pisanja. Naslovljen je „Njihova veličanstva među zagrebačkim malim svijetom“ i objavljen 30. siječnja, a donosi pregled kraljevskih aktivnosti 29. siječnja. Toga dana kraljica je posjetila internat zadruge Srpkinja u Preradovićevoj ulici, Dom udruge hrvatskih učiteljica u Radničkom dolu u kojem su boravila djeca, školsku polikliniku i đačku menzu u Medulićevoj ulici, te popodne, zajedno s kraljem, Trešnjevku i zapadni dio grada. U 17 sati posjetila je dom svoje dvorske dame Eleonore Švrljuge u novinama naslovljen kao „Visoki posjet domu ministra financija dra Švrljuge“, a oko 19 sati oboje su prisustvovali „Gala predstavi u kazalištu“. Izgled i ponašanje sudionika navedenih događanja, posebno posljednja dva, vrlo je detaljno opisan.
U reportažnom tekstu objavljenom u Jutarnjem dva dana kasnije o kraljičinim aktivnostima 31. siječnja 1931. imenom i prezimenom se spominje „gdja Zagorka“. Toga datuma kraljica je posjetila pjestovalište u Samostanskoj ulici, dvije udruge koje su se bavile prodajom obrtnih proizvoda hrvatskoga sela, Hrvatsku žensku udrugu u Praškoj i Petrinjsku udrugu u Marovskoj ulici, te u povratku iz Sesveta, Domaćinsku školu za mlade djevojke u Demetrovoj ulici. Tamo ju je u ime škole dočekala ravnateljica Mira Vučetić, a u ime humanitarnog odbora škole, „Kola domaćica“ koje se bavilo prikupljanjem sredstava za rad škole, kraljicu je pozdravila „naša poznata romansijerka gdja Zagorka“. Prema istom navodu kraljica se sa Zagorkom toga istoga dana susrela i u navedenoj Ženskoj udruzi u Praškoj ulici gdje su druge prisutne gošće kraljici hvalile Zagorkin književni rad.
Ostali kraljevski posjeti Hrvatskoj
Kraljica Marija u Zagreb se 1931. vratila još jednom. U rujnu je, u pratnji prestolonasljednika Petra, prisustvovala posvećenju zastave Jadranske straže. Iste godine dvaput je posjetila i Split. Kumovala je u splitskoj luci, u ožujku, porinuću jugoslavenskog najvećeg luksuznog trgovačkog parobroda počasno nazvanog „Kraljica Marija“, dok je u svibnju u gradu pod Marjanom turistički boravila sa sinovima i rođakinjama, princezom Olgom i grčkom princezom Marinom. Kraljevski par Karađorđević posjetio je Zagreb posljednji put u prosincu 1933. kada Zagorka više nije izvještavala za Jutarnji list. Taj posljednji posjet ostao im je u ružnom sjećanju, jer je na kralja neuspješno pokušan atentat.
Je li Zagorka uopće intervjuirala kraljicu Mariju?
Nesumnjivo je kako je te 1931. Zagorka imala fizički kontakt s kraljicom Marijom Karađorđević prilikom njenog prvog posjeta Zagrebu. Da li je doista nevoljko i po zadatku s njom obavila intervju i nakon toga došla u sukob s maršalom dvora, ne možemo joj sa sigurnošću vjerovati na riječ. Isto kao što i ne možemo tvrditi da je izvijestila o kraljičinim zagrebačkim aktivnostima 29. siječnja te iste godine. Javlja se i sumnja jesu li ju možda kolege u tekstu o kraljičinim aktivnostima dan kasnije zbog uzrokovanih neugodnosti namjerno primarno apostrofirali kao našu poznatu romansijerku kada je već i tada preferirala isticanje vlastitog novinarskog rada i djelovanja. Jedino što sa sigurnošću znamo kako je 1931. za Zagorku poslovno bila vrlo ispunjena godina koja je kulminirala, sviđalo se to njoj ili ne, druženjem s uzvišenom predstavnicom kraljevskog doma Karađorđević.
Literatura:
Jurić, Marija Zagorka. „Što je moja krivnja?“ u: Autobiografije hrvatskih pisaca, Zagreb: AGM, 1988., str. 487 – 488.
Kokner, Ines. Posjeti Aleksandra I. Karađorđevića Savskoj banovini u vrijeme dikatuture. Diplomski rad. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2017.
Kragić, Bruno. „Jurić, Marija Zagorka“ u: Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristupljeno 9. listopada 2022.: https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=155
Jutarnji list, godište XX, brojevi 6802, 6816 – 6825, 6859, 6912 – 6913, 6934, 6943 – 6947, 7017, 7038, siječanj – ožujak, svibanj, lipanj, kolovoz, rujan, 1931.
Tekst sastavila: Ivana Kuhar