Znamo da mnogi od vas čekaju Tomu Crnoga i Lobor, ali još ćemo se malo zadržati na Ivanu Okićkom. Obećavamo da će i Tomo doći na red ?

Dakle, tko je bio stvarni, povijesni Ivan Okićki?

 

Knezovi Okićki

Tijekom 13. stoljeća spominju se mnogi knezovi Okićki, poput Jurka, sina Oklića bana (1256.) ili Dioniša Okićkog koji je prije 1275. bio palatin (najviši dvorski službenik, slično tituli bana u Hrvatskoj i Slavoniji) na dvoru Arpadovića, što znači da su Okićki pripadali velikaškom i utjecajnom sloju onodobnog društva. Još jedan poznati Okićki bio je Jaroslav, čije je ime zabilježeno u povelji iz 1217. godine gdje se spominje da se njegov posjed protezao do sela Blato na Savi (danas na periferiji Zagreba kada idete prema Lučkom), kao i da su u njegovom posjed Stupnik i Brezovica. Pretpostavlja se da je bio veliki župan ili možda čak i ban. Ivan I. Okićki bio je njegov sin.

 

Život Ivana Okićkog

Ivan se proslavio 1242. kada su Tatari provalili u Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo pomogavši kralju Beli IV. Pretpostavlja se da su Tatari napali i Okić, a da ga je Ivan obranio. Tu pretpostavku podupire i povelja Bele IV. iz iste godine u kojoj daje Samoboru status slobodnog kraljevskog trgovišta, a spominje i utvrđeni grad Okić. Godine 1251. Bela IV. daje Ivanu dozvolu za gradnju još jednog grada na tom području za buduću obranu, čime mu odaje još jedno priznanje. Ivan gradi Lipovac, kao grad-dvojnik Okiću.

Naš Ivan Okićki sudjelovao je i u ratu protiv češkog kralja Otokara, koji Zagorka spominje i u „Plamenim inkvizitorima“. Kralj Otokar sagradio je stari grad Samobor, koji mu je Ivan Okićki na kraju uspio oduzeti. Kao nagradu kralj Ladislav IV. Kumanac 1284. godine dodjeljuje mu taj grad i još neke povlastice. Ivan je dosta pomagao i darivao samostanski red cistercita. Osim što im je darovao polja, vinograde itd. dao je sagraditi novu opatiju cistercita u Brezovici kraj Zagreba.

 

Posljednje godine

Unatoč povlasticama i velikoj moći, godine 1283. Ivan prodaje utvrdu Lipovac knezu Radoslavu Baboniću Blagajskom, što ujedno najavljuje i skorašnji kraj Okićkih. Već deset godina kasnije Babonići Blagajski postaju i gospodari Okića i vlastelinstva, koje im je također vjerojatno Ivan prodao. U dokumentima, Ivan se zadnji puta spominje 1297. godine. Osim ako to nije neki drugi Ivan, možemo zaključiti da je naš knez Okićki umro u poodmaklim godinama (preko 70 godina, što je za ono doba jako puno).

 

Ivan II. Okićki

Kao posljednjega poznatoga člana Okićkih izvori u 14. st. bilježe Ivana II., sina Ivana, sina Jaroslavova, kojemu je 1349. ahiđakon gorički prodao tri sela Zagrebačkoga kaptola (Navlaku, Otok i Kosnicu). I Zagorka ga spominje, kao sina Ivana Okićkog i Tajane.

Tajana i Ivan Okićki
Ovdje imamo ilustraciju Tajane i Ivana Okićkog, objavljenu unutar novog nastavka romana „Plameni inkvizitori“ (u originalu „Plameni križari“) u Jutarnjem listu, u subotu, 9. studenoga 1929. na 14. stranici. Autor ilustracije je Andrija Maurović.

IZVORI:

Dragutin Pavličević, „Pod Okićem: zavičajna knjiga župa sv. Marije i sv. Martina“, Zagreb: Zavičajna biblioteka okićkog kraja, 1993.

https://darkoantolkovic.wordpress.com/…/iz-povijesti-brezo…/

https://darkoantolkovic.wordpress.com/2018/…/11/ivan-okicki/

https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=44908

 

Sastavila: Ana Zbiljski