„Drugi dan probudi se Grič na svom zgarištu. Sve je izgorjelo u krugu kraj Dverca, sve do Kamenitih vrata. U staroj kuli pod buzdovanom sakrili su ljudi svoju imovinu. I s knežije odnijeli Gričani sve što se dalo. Ali i to je izgorjelo.
Sve što su spremili ondje pretvorilo se u prah i pepeo. A Manduša šuti i gleda, misli su joj u općinskoj kući gdje čami Divljan. Nesretna žena prekapa garište i traži svoje izgorjelo blago, kad najednom spazi na pepelu nešto svijetlo kao zlato. Čudno joj je, klekne i dublje zakopa u pepeo, trgne se i vrisne. Na garištu, u pepelu, gdje je izgorjelo što je tamo bilo, leđi njena Bogorodica čitava, samo okrajak malo taknut plamenom.“
(Marija Jurić Zagorka, Kći Lotrščaka, Stvarnost, 1983., 302.)
„Svanula je nedjelja, obasjana suncem. Svečan je Grič. Sja se svečano ruho, sjaju se pobožna lica. Sve odiše slavljem kakvo Grič još vidio nije. Sprijeda nose građani crvenu grafsku zastavu. Za njom idu građani, cehovi, a onda djevojčice u bjelini, sipaju gradskom ulicom cvijeće. Župnik nosi u pozlaćenom okviru sliku Bogorodice. Svečanu povorku prate svi Gričani. Kreću pod Kamenita vrata, pod tamne svodove stare mračne kule. Pjevači pjevaju, ljudi mole. Pod svodom kule čovjek do čovjeka, sve su oči uprte u crnu stijenu gdje se diže mali oltarčić. Na nj postaviše Bogorodičin kip što je u plamenu ostao netaknut, što je Mandušu pratio na putu njezinih muka, sliku Bogorodice o kojoj govori i priča da je resila kapelicu što je sazidala banica Manduša koja napoji mladog bana na njegovu putu i probudi ga na nov život. I postaviše na oltar sliku i zapališe svijeće vjere u čudotvornu Bogorodicu pod Kamenitim vratima.“
(Marija Jurić Zagorka, Kći Lotrščaka, Stvarnost, 1983., 303. – 304.)
Kamenita vrata
Jedna od poznatijih gradskih vizura, ali i važno mjesto za Zagrepčane, mjesto povijesti, mira i nade jesu Kamenita vrata. Građena su u razdoblju od 1242. do 1266. godine kao dio gradskih obrambenih zidina, te su jedina sačuvana gradska vrata. Prvi put u arhivskim se spisima spominju 1429. godine, te se zna da su u 16. stoljeću bila natkrivena, a obrambena kula uz njih u 17. stoljeću je ugrađena u stambenu kuću. Ipak, najvažniji događaj vezan uz njih dogodio se u 18. stoljeću. Iako su ih tokom stoljeća pritiskale i snašle mnoge nevolje, od čega su potresi i požari bilo najčešći, požar koji je buknuo u noći sa 30. na 31. svibnja 1731. u sjemeništu sv. Josipa obilježio je njihovu povijest.
Požar 1731. godine
Oko 22 sata navečer u sjemeništu na uglu Kamenite i Jezuitske ulice nastao je požar koji se u roku od 15 minuta proširio po cijelom Gornjem Gradu, a sutradan i po Kaptolu. Zahvatio 104 kuće,uglavnom građene od drva i slame, ali i kanoničke kurije, kao i crkvu sv. Franje. Ni Kamenita vrata, kao i stan iznad njih (od 18. stoljeća iznad njih nalazili su se stanovi), nisu ostali pošteđeni. Kako navodi Baltazar Adam Krčelić, udovica Modlar, kojoj ime nije zabilježeno, na zgarištu izgorenih kuća, u pepelu je pronašla praktički neoštećenu sliku blažene djevice Marije s malim Isusom. Udovica je bila pripadnica srednjeg građanskog sloja, a slika je bila naručena za osobnu, kućnu pobožnost. Iako je slikar nepoznat, smatra se da je djelo domaćeg slikara s kraja 17. i početka 18. stoljeća. Sama slika visoka je 57, a široka 47 centimetara te je na dnu jasno vidljiv trag nagorenosti. Udovica Modlar i njeni sugrađani neoštećenost slike smatrali su čudom, te je ona dala podići oltar pod svodom Kamenitih vrata.
Oltar u Kamenitim vratima
Okvir oltara je crn, a na njemu se ističu bijeli kipovi s desne i lijeve strane slike, koji prikazuju svetoga Petra i Pavla. Smatra se da su kipovi rad kipara Josipa (Josepha) Stallmayera. Iznad slike nekada se nalazila zlatna kartuša s natpisom “OBRAMBA PROTI POŽARA I SVIH NEVOLJA”, ali je danas nema i na njezinom mjestu nalazi se raspelo. Iznad raspela je monogram “RA”, koji označava kraticu “Kraljica anđela”. Takav monogram (“RA”) nalazi se i na kovanoj ogradi koja odjeljuje sliku i oltar od prolaznika i vjernika, koji su obrzo nakon požara počeli pohoditi Kamenita vrata. Željeznu crnu ogradu izradio je Ivan Juraj Chorta 1758. godine, te predstavlja jedan od najznačajnijih primjeraka barokne kovačke umjetnosti u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Krune izrađene od zlata i poludragog kamenja dodane su 1931. godine, na 200. godišnjicu požara u velikoj ceremoniji kojoj su nazočili i onodobni kralj Aleksandar Karađorđević i kraljica Marija.
Mjesto hodočašća
Popularnost Kamenitih vrata kao mjesta hodočašća nije se smanjivala tokom stoljeća. Dokaz tome su i kamene ploče zahvala koje su postavljene na zidovima prolaza, ali i mnoštvo cvijeća i svijeća koje stanovnici Zagreba, ali i njihovi gosti ostavljaju od samog požara te davne 1731. godine. Iako je prva misa na Kamenitim vratima održana tek 1929. godine, procesije se održavaju već stoljećima. Zabilježeno je kako niti jedna crkva niti kapelica u Zagrebu nije dobivala toliko zavjetnih darova koliko ova pod Kamenitim vratima.
Dan grada Zagreba
Svoju privrženost svetištu i svojoj povijesti, ali i marijanskom kulturu Zagrepčani su pokazali 1991. godine kada Majka Božja od Kamenitih vrata prolašena zaštitnica grada Zagreba, a od 1999. godine 31. svibanj postaje Dan Grada Zagreba. Tada se ta stoljetna slika vadi iz svojega oltara i kreće u šetnju do Kaptola, i nazad do Gornjeg grada. Slika koja je preživjela jednu od najvećih havarija starog Zagreba taj dan ponovno obilazi Zagreb koji čuva već stoljećima.
Bili vjernici ili ne, popnite se do starih gradskih vrata, uđite u njihove sjene i ogrijte se toplinom svijeća koje gore. Umirite se i slušajte priče koje vam Kamenita vrata pričaju. Priče o strahu, vjeri, nadi, bolnim kricima optuženih vještica, priče o povijesti kojoj svjedoče već skoro 300 godina.
Literatura:
Aleksandra Muraj, Zagrebačka blagdanska ozračja, Zagreb : AGM : Institut za etnologiju i folkloristiku : Muzej grada Zagreba, 2013.
Nataša Jakšić, Karin Šerman, “Kamenita vrata u Zagrebu; Obnova unutrašnjeg prostora prema projektu Jurja Denzlera”, Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, Vol. 19 No. 2(42), 2011., 350-361
Rafaela Tassotti, Kamenita vrata u Zagrebu, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti, 2019.
Tekst sastavila: Martina Piškor