Simbolika Meduze
Meduza je kao prekrasna mlada djevojka služila u hramu božice Atene, a celibat je bio uvjet njezine službe. Svetost Atenina hrama narušio je Posejdon silovavši djevojku u hramu. Kazna nije pala na njega kao na muškarca, već je kažnjena Atenina službenica. Nekadašnja ljepotica preobražena je u čudovište, kosa joj je pretvorena u zmije otrovnice, a pogled bi skamenio svakog tko bi je pogledao.
Mit je metafora za silovanje i stigmu kroz koju žene izložene ovom nasilju prolaze. Nažalost, povijest je pokazala da stav „sama je kriva“ još dugo nastavlja pratiti ženski rod.
Vještica i meduza
Međutim, Meduza je u ovoj digresiji spomenuta u drugom kontekstu, kroz vezu s vješticom. Ona je svoju privlačnost nekom muškarcu platila tako što je zbog tuđe žudnje pretvorena u čudovište. Nemoguće je ne uočiti paralele koje će se javiti u sličnim slučajevima tijekom procesa vještičarenja, kada su žene koje su bile privlačne bile optuživane od strane muškaraca da opsjedaju njihov um.
Primjerice, slučaj Jelice Kušenke iz 18. st. s prostora Gradeca, koja je (s njezine strane nesvjesno) ljepotom „zavela“ vrtlara u samostanu u kojem su oboje radili na Kaptolu, a on ju je optužio da je to učinila magijom. Priča ima još mračniju notu jer iz spisa također doznajemo kako je djevojku obeščastio i onda je prokazao kao vješticu. Nije bilo Atene da je pretvori u Meduzu, ali našao se gradski sud koji ju je kao coprnicu spalio na lomači. Zagorka je među spisima naišla na slučaj djevojke Jelice i njezine majke Margarete, obje optužene za zločin vještičarenja nakon što je majka vrtlara optužila za silovanje njene kćerke. Obje žrtve stradat će u gornjogradskim tamnica, te vjerojatne žive neće ni stići na spaljivanje.
Zaključak
Zagorka je priču modificirala u romanu – djevojka nije „obeščašćena“ (zanimljiv izraz, obeščašćen bi trebao biti onaj tko počini zločin), ali je ipak žrtva muške pohlepe. Jeličina majka u romanu ima drugu sudbinu, ali onu koja se u spisima ponavlja; muž optužuje ženu da je vještica kako bi oženio ljubavnicu.
Anksioznosti vezane za popularno vjerovanje popraćene su onima vezanima za seksualno ponašanje, ali za ono koje počine žene. Optužba za vještičarenje često je bila vezana za kršenje moralnih normi, poput promiskuiteta i žena koje su nečije ljubavnice, koje često mijenjaju partnere ili koje svojim izgledom privlače pažnju.
Literatura:
Byer, Vladimir. Ugovor s đavlom. Zagreb: Informator, 1952.
Coprnički ceh. Ur. Houška, Mladen, Findrik, Martina i Romana Mačkovi. Sv. Ivan Zelina: Muzej Sveti Ivan Zelina 2017.
Hathaway, Nancy. Vodič kroz mitologiju. Zagreb: Mozaik knjiga, 2006.
Tekst napisala: Martina Findrik