„Svačiju pozornost zaokupi kralj u grimiznoj odori što se spušta preko sjajne kovne košulje. Suho, usko lice nasmiješeno je, zasukani brci vise mu do bradice. Ali kraljičina pojava privuče sve poglede s njegove pojave na sebe. Raskošna ljepota njezina lica okružena je nakitom od dragog kamenja što se spušta s dijadema. Crna kosa upletena je mnogostruko, s obih strana ušiju, i prikopčana kao naušnicama. Haljina od venecijanske koprenaste svile u bojama arpadovskog grba – s jedne strane izvezen je zlatnim krunama, a s druge zlatnim lavovima. Rukavi su u tri boje, modre, crvene i zelene. Oko vrata spušta se teški nakit od dragoga kamenja obrubljen zlatom. Oko ruku bijela koprena do poda. Raskoš haljine, što se u struku priljubljuje izazovno lijepom stasu, zadivljuje uzvanike.“
(Jurić Zagorka, M. 1986. „Plameni inkvizitori“. Zagreb: ITRO August Cesarec, str. 50.)
Ovako Zagorka u romanu „Plameni inkvizitori“ opisuje svečani ulazak kraljevskog para u dvoranu palače u Zagrebu. Naravno, radi se o hrvatsko-ugarskom kralju Stjepanu V. iz dinastije Arpadovića i kraljici Elizabeti Kumanki.
Kako je Elizabeta Kumanka došla na hrvatsko-ugarsko prijestolje
Stjepan V. (1239. – 1272.) bio je stariji sin hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. i Marije Laskarine, kćeri prvog nikejskog cara Teodora Laskarina. Bela IV. je Stjepana već 1245. godine okrunio kao tzv. mladog kralja (rex junior). Riječ je o čestoj praksi srednjovjekovnih europskih kraljeva kojom su očevi sinovima osiguravali nasljeđivanje kraljevske titule.
Kumani su bili nomadsko pleme s područja Azije koje se u Ugarskoj naselilo bježeći od mongolske invazije. Bili su saveznici Bele IV. tijekom njegove borbe protiv Mongola te su zaruke kumanske princeze Elizabete (o. 1240. – 1290.) i Stjepana poslužile kao idealan pečat njihovom političkom prijateljstvu. 1241. godine, za vrijeme mongolske invazije na Ugarsku, mađarski su plemići ubili Elizabetinog oca, kumanskog bana Kutena, zbog straha da bi se Kuten naposljetku ipak mogao prikloniti neprijateljima. Unatoč tome, Bela IV. je po završetku mongolske invazije odlučio obnoviti zaruke. Brak Elizabete i Stjepana naposljetku je sklopljen, a Elizabeta je tijekom priprema za vjenčanje prešla na katoličanstvo. Kraljevski je par imao šestero djece – četiri kćeri i dva sina. Smrću Bele IV. 1270. godine, na hrvatsko-ugarsko prijestolje dolaze Stjepan V. i Elizabeta Kumanka. Za vrijeme vladavine Stjepana V. moćne velikaške obitelji poput Gisingovaca otimale su se za bansku čast i posjede na području Hrvatske i Slavonije, a osobitu su moć stekli i Babonići, knezovi Krčki i knezovi Bribirski.
Vladavina mladog kralja pod majčinim skrbništvom
„– Što vam je? – upita je zabrinuto. – Blijedi ste, kraljice.
– Reci kako bih se mogla sastati s Joakimom.
– Ne možete se ni maknuti. Svi kraljevi dvorani paze da ne biste pošli Joakimu.
– Rufo, učini se kao da te nešto boli i kad mi odemo u dvorac na Medvednicu, odjeni se u fratarsko ruho, pođi Joakimu i reci mu: ne mogu dulje čekati, muče me svi, neka se žuri, neka uradi što je naumio jer ću svisnuti okružena uhodama i mučiteljima.“
Jurić Zagorka, M. 1986. „Plameni inkvizitori“. Zagreb: ITRO August Cesarec, str. 146.)
Ladislava, prvorođenog sina Stjepana V. i Elizabete, 1272. godine oteo je jedan od tadašnjih najmoćnijih ugarskih velikaša, slavonski ban Joakim Pektar. Pektar ga je, vjerojatno u dogovoru s kraljicom Elizabetom, odveo u Koprivnicu s namjerom da prisili kralja da podijeli vlast sa sinom. Budući da je Stjepan V. umro tijekom pokušaja oslobađanja sina, podjela vlasti više nije bila potrebna. Ladislav je iste godine proglašen kraljem cijelog kraljevstva, poznat pod nazivom Ladislav IV. Kumanac. Novi kralj je bio maloljetan u vrijeme preuzimanja vlasti, pa o upravljanju kraljevstvom skrbi kraljica Elizabeta sve do 1277. godine.
Povelje koje su tada izdavane u ime Ladislava IV. govore o njezinom pristanku, a neke ukazuju i na to da je samu sebe vidjela kao regenticu kraljevstva. O njezinim ambicijama možda najbolje svjedoči njezin pečat koji ju je nazivao kćeri cara Kumana ( filia imperatoris Cumanorum), a na sve ključne pozicije u kraljevstvu nastojala je postaviti svoje saveznike. Iako je na samom početku svoje skrbi nad prijestoljem uspjela suzbiti plemićki puč, plemići nisu bili oduševljeni s idejom da im zapovijeda žena te se kraljica Elizabeta Kumanka naposljetku povukla. Kao i žena Bele IV., Elizabeta je boravila u Požegi koja je bila rezidencijalni posjed hrvatsko-ugarskih kraljica.
Djeca Stjepana V. i Elizabete Kumanke
Elizabetine kćer su udajom odigrale svoje uloge na različitim političkim pozornicama svog doba. Elizabeta Arpadović je udajom za Stefana Uroša II. Milutina zasjela na srpsko prijestolje, kao i Katarina Arpadović koja se udala za srpskog kralja Stefana Dragutina. Brak Marije Arpadović s Karlom II. Anžuvincem pružio je anžuvinskoj dinastiji legitimitet za njihove kasnije pretenzije na hrvatsko-ugarsko prijestolje. Ana Arpadović postala je caricom udajom za bizantskog cara Andronika II. Paleologa. Mlađi sin kraljevskog para, Andrija Arpadović imenovan je hrvatskim hercegom, a njegovom smrću 1278. Ladislav IV. ostaje jedini muški nasljednik Stjepana V. Ladislav IV. vladao je sve do 1290. godine. Tijekom vladavine se priklanjao kumanskom načinu života te tako produbio jaz između sebe i ugarske aristokracije, ali je naposljetku ipak ubijen od strane Kumana.
Izvori:
„Stjepan V. Arpadović – hrvatsko-ugarski kralj koji je oženio kći kumanskog kana“. Povijest.hr. (https://povijest.hr/nadanasnjidan/stjepan-v-arpadovic-hrvatsko-ugarski-kralj-koji-je-ozenio-kci-kumanskog-kralja-1272/, zadnji pristup 27. listopada 2022.)
Epistolae: Medieval Women’s Letters. „Elizabeth of the Cumans.“ (https://epistolae.ctl.columbia.edu/woman/26203.html, zadnji pristup 27. listopada 2022.)
Jurić Zagorka, M. 1986. „Plameni inkvizitori“. Zagreb: ITRO August Cesarec.
Ladislav IV. Kumanac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. (https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=35065, zadnji pristup 27. listopada 2022.)
Stjepan V. Arpadović. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. (https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=58172, zadnji pristup 27. listopada 2022.)
Tekst napisala: Đurđica Vitković