Zakonski okviri djevojaštva i braka
Jadranka, junakinja istoimenog romana, pripadnica je građanske klase 1858. godine. Kako je izgledao život nje i ostalih djevojaka građanske klase tog doba? Ako se pita tadašnji zakon, potpuno drugačije od onog kako nam je prikazano.
Austrijski građanski zakonik donesen je 1811., a u hrvatskim zemljama je u upotrebu ušao 1852. godine. Prema njemu, adolescencijom ili djevojaštvom smatra se razdoblje između „nedoraslosti“ (djetinjstva) i pravne zrelosti (punoljetnosti) koje se proteže od 14. do 24. godine. Djevojački status regulirao se bračnim statusom. Prema spomenutom zakonu, legalna dob za udaju bila je punoljetnost, odnosno 24. godina, no uz dopuštenje oca ili sudbene vlasti brak je bio moguć i ranije. Također, žene su mogle posjedovati i nasljeđivati imovinu. Prema dostupnim podacima, od 1850-ih do 1870-ih prosječna dob za udaju kretala se između 20 i 24.
Zakonska teorija je jedno, praksa je drugo. Iako stvarna dob prosječne udavače u to doba nije bila toliko niska, Zagorka nam pokazuje i drugu stranu, onu kudikamo nepovoljniju za žene.
Bračna politika
„Danas je promenada neobično posjećena. Šušte haljine gospođa i gospođica, šarolike tkanine razapete su na obruče sve do zemlje, kose učešljane u viseće pramenove i pokrivene šeširićima s kojim se spuštaju čipke i vrpce. Šeću žene ili uz djevojku stupa majka, rođakinja ili guvernanta. Razgovarati na javnom mjestu mogu žene samo šapćući, dok djevojke treba da šute, a pogledi im ne smiju skretati ni lijevo ni desno, osobito kad stignu bliže, uljudnost traži da poglede upravljaju mimo njih.“
(Jurić Zagorka, M. 1983. „Jadranka.“ Stvarnost, Zagreb 1983., str. 24.)
Zagorka, opisujući scenu s promenade (današnje Strossmayerovo šetalište), zapravo opisuje sve tegobe djevojaštva početkom druge polovice 19. stoljeća u kojem se radnja „Jadranke“ odvija. Djevojka je sputana odjećom, ne smije bez pratnje hodati gradom, niti joj je dopušteno pričati. Gledati smije samo ravno ispred sebe. I razlog ove šetnje ju ograničava. Svaka djevojka na promenadi ima jedan zadatak – svidjeti se najpoželjnijem neženji Vjeranu Kegleviću. Njezin brak nije pitanje ljubavi, već ekonomije. I tu veliku ulogu igra miraz.
„Ako nemaš ni opreme ni miraza, ne možeš dobiti muža. I svaki kalfa traži i te kako miraz.“
(Jurić Zagorka, M. 1983. „Jadranka.“ Stvarnost: Zagreb, str. 347.)
U vrijeme uspona građanstva i propasti plemstva bračna politika jedan je od središnjih ciljeva obiteljske ekonomije. Zato Julija Oršić u romanu svog sina tjera na ženidbu bogatom Mirtom, uporno naglašavajući Jadrankino siromaštvo i nepostojeći miraz, bez kojega se nikada neće udati.
Žene su tako osuđene na obiteljsku, odnosno privatnu sferu, a građanske i plemićke djevojke tog doba ju nikako ne mogu napustiti. Jedini izlaz u javnu sferu je putem institucije salona, kojeg Julija Oršić tako rado vodi, ili pak sudjelovanja u radu ženskih društava kao što je opisano u romanu.
Bunt protiv sistema
Jadranka pronalazi drugi izlaz – napuštanje građanskog staleža i prelazak u radništvo kako bi bila financijski neovisna. U njezino doba bila je to poprilično radikalna odluka jer ženskih obrtnika 1858. i nije bilo posebno puno.
Jadranka je mladenački bunt pokazivala i unutar građanskog i plemićkog društva, i to putem sudjelovanja u posebnim mladenačkim kodovima ponašanja kojima su djevojke i mladići izražavali svoju pripadnost mladenačkom društvu.
Građanske djevojke srednje i više klase sudjelovale su u društvenim i kulturnim događanjima kao i odrasli pripadnici društva. Ipak, djevojke i mladići unutar tog društvenog života razvijaju vlastite kodove i ponašanja poput zajedničkog muziciranja ili plesa.
Ples je sam po sebi u nekim bontonima i uputama za ponašanje namijenjenim djevojkama smatran grijehom i povezivan s potencijalnom smrću. Jedan od njih je „Uzordjevojka: kako da djevojka omili Bogu i ljudima“ Josipa Galla iz 1881. koji nam pokazuje kako situacija za djevojke i 23 godine nakon radnje romana nije puno bolja!
„Gore u dvorani ponovno plešu gospođice svoj ples u slikama. Jadranka i Tonica sviraju četveroručno, dok se jedanaest mladih djevojaka, potaknute prvim uspjehom svoje urote, podvostručenim ushićenjem predaju čaru tajanstvene zadaće da provedu urotu protiv Renate Schlaum-Linde. Mlada gospoda uživaju u proljetnoj slici djevojačkih pupoljaka i ne slute zašto su sada zaplesale slikovitije, dražesnije nego prvi put.“
(Jurić Zagorka, M. 1983. „Jadranka.“ Stvarnost: Zagreb, str. 208.)
Po ovome što je Zagorka opisala, izgleda da gospodin Gall i nije bio skroz u krivu.
Popis literature:
Iveljić, I. 2007. „Očevi i sinovi: privredna elita Zagreba u drugoj polovici 19. stoljeća.“ Leykam international: Zagreb.
Jurić Zagorka, M. 1983. „Jadranka.“ Stvarnost: Zagreb.
Zima, D. 2022. „Djevojka u gradu.“ Naklada Ljevak: Zagreb, 2022.
Župan, D. 2013. „Mentalni korzet: spolna politika obrazovanja žena u Banskoj Hrvatskoj (1868.-1918.)“ Osijek: Učiteljski fakultet Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer; Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje.
Sastavila: Martina Piškor