Kad bi vas netko zamolio da mu ispričate barem jednu zagrebačku legendu, većini bi (ako ne i svima) um odmah odlutao do predaje o Manduševcu i čaroliji vode s njegova izvora zbog koje se u Zagreb zaljube svi koji ju kušaju. Ni Zagorka nije uspjela ostati imuna na čarobnu privlačnost Manduševca, pa je legendu o Mandi i zagrebačkom zdencu upisala u retke svojeg romana „Kći Lotrščaka“ u kojem protagonistica dijeli ime s najslavnijom zagrebačkom junakinjom.
Imenovanje grada
Zvonimir Milčec u knjizi „Volite li Zagreb?“ Trg bana Josipa Jelačića naziva najzagrebačkijim od svih trgova jer su se upravo ovdje mnogim Zagrepčanima dogodile važne stvari za njih osobno, ali i za grad. Upravo je Trg pozadina predaje o nastanku imena grada. Iako postoji više verzija predaje o tome kako je glavni grad dobio svoje ime, najpoznatija je ona o banu i Mandi/Manduši, a većina zapisa različitih varijanti predaje postoji od 19. stoljeća. Prema predaji, lijepa djevojka spasila je bana i njegovu vojsku dajući im vodu iz izvora. Ban se djevojci obratio riječima „Zagrabi, Mandušo, zagrabi“, pa je u njezinu čast izvor nazvan Manduševac, a grad Zagreb. Neke inačice predaje govore o tome da je ime Manduševac nastalo spajanjem imena Manda i riječi duša nakon što se djevojci ban obratio sa „Mando, dušo, zagrabi“. Jedno je sigurno – tko god se napije vode s izvora Manduševac više nikada neće moći ostaviti taj kraj.
Izvor Manduševac
Izvor Manduševac prvi se puta spominje u 14. stoljeću, a nalazio se na zapadnoj strani današnje Ulice Tome Bakača, na kućnom broju 3. Voda je od tamo tekla sve do zdenca na platou današnjeg Trga bana Josipa Jelačića – mjesta na kojem se danas nalazi fontana. Manduševac je od srednjeg vijeka predstavljao najvažniji izvor pitke vode predgrađa, a služio je i za napajanje stoke i pranje rublja. Povodom posjete cara Franje Josipa I. Zagrebu zdenac je zamijenjen novim i postavljena je ograda. U središte je postavljena plinska lampa s pet svjetiljki radi osvjetljavanja prostora oko zdenca. Da je Manduševac u sebi oduvijek nosio nešto magično i tajanstveno najbolje pokazuje to što su ga nekad smatrali mjestom sastanka vještica.
„– Vi ste ipak coprnica. Vi se ne križate, a evo zvoni, nemojte mi tajiti! Idete li na Manduševac?
– Što bih ondje radila?
– Pa danas je petak. Poslije pozdravljenja sastaju se ondje coprnice da idu u ceh. I ja idem u ceh. Idem, pa makar sutra došla u toranj. Povedite me, molim vas, samo do zdenca, ondje me čeka moja prijateljica Anka. Ona me već dugo zove da dođem u ceh, ali se ja ne usudim ići sama na Manduševac.“
(Jurić Zagorka, Marija. 1964. „Grička vještica: Malleus Maleficarum“. Zagreb: Stvarnost, str. 348.)
Mandušina sudbina kao upozorenje
Marija Jurić Zagorka u romanu „Kći Lotrščaka“ nadograđuje i proširuje klasičnu predaju o Mandi i banu. Nakon što ih je Manda napojila čarobnom vodom s izvora, ban i njegovi vitezovi bivaju zarobljeni krajem u kojem su se našli te ostaju. Ban je na pustom brdu sagradio slavni grad sa sedam tornjeva te ga nazvao Zagreb, a čarobno vrelo koje daje život Manduševac. Naravno, nije samo vrelo očaralo bana, već i djevojka, pa se ban oženio njome. Banica Manda zalijevala je vrtove i vinograde čudotvornom manduševačkom vodom od koje je sve cvalo i rodilo. Međutim, Zagorka ovu predaju koristi kako bi, u skladu s političnošću svojih romana, upozorila na posljedice nesloge među braćom. Ban je imao brata kojeg je obuzeo jal nakon što je vidio kako mu brat uživa s lijepom ženom u slavnom gradu s rodnim vinogradima. Zbog toga je odlučio razoriti njihovu sreću.
„Bilo je to uvečer. Banica sama, jalni brat hoće da otme banicu i razori grad. Ali banica Manda potrči u kulu i stade zvoniti u Lotrščak da dozove svog muža. Ban osvane, a rođena se braća pobiše. Jedan drugome zarine mač u prsa. Obojica izdahnuše, a da se nisu izmirili. Žalostila se jadna banica i poletjela na Manduševac da se baci u zdenac. Ali se iz njega uzdigla vila manduševačka, u ruci joj zvijezda Danica, pa ti ovako reče nesretnoj banici:
– Ne ubijaj se, banice Mandušo, već idi u kulu Lotrščak i kad odzvoni zvonce, skini s neba zvijezdu Danicu pa svijetli i traži duše zavađene braće. Traži ih u gradu, u kulama, u dvorcima, svuda. Ne nađeš li ih tamo, poleti nad gričke tornjeve. Kad ih nađeš, tada ih pomiri. Jer, znaj: dok ih nisi našla i pomirila, nikad u tvom rodu ni mira ni sloge.“
(Jurić Zagorka, Marija. 2012. „Kći Lotrščaka“. Zagreb: Jutarnji list, str. 28.)
Ponovno otkrivanje Manduševca
Zdenac Manduševac je zatrpan 1898. godine prilikom rekonstrukcije Trga bana Josipa Jelačića te je s vremenom zaboravljeno na njegov položaj. Temelji vrela su ponovno otkriveni sasvim slučajno, tijekom uređenja Trga povodom Univerzijade 1987. godine. Koliko važno mjesto Manduševac zauzima u svijesti Zagrepčana najbolje pokazuje to što su novootkriveni temelji zdenca ubrzo okićeni cvijećem te se od gradskih vlasti tražilo da zdenac inkorporiraju u novi izgled Trga. Tisak je redovito prenosio informacije o tijeku radova te o golemoj količini kovanica i mokrih novčanica koje su građani ostavljali u vodi i na središnjem kamenu. Ovaj gradski fenomen inspirirao je epizodu serije „Smogovci“ u kojoj Crni Jack i Kumpić nastoje ukrasti manduševački novac. Neko vrijeme nakon ponovnog pronalaska zdenca postojao je otkriveni kameni kubus u podnožju Manduševca koji je kasnije premješten u Muzej grada Zagreba .
Zasigurno se pitate zašto prilikom uređivanja Trga Manduševac nije rekonstruiran tako da ponovno bude izvor pitke vode. Prema navodima Gradskog stambenog i komunalnog gospodarstva, tu ideju nije bilo moguće realizirati zbog sanitarnih uvjeta i zato što je pozicija izvorišta vode znatno niža od današnje razine Trga. Tako je čarobna voda zbog koje bi se Zagrebu vraćali svi oni koji je kušaju ostala skrivena ispod fontane izgrađene na temeljima starog zdenca, a glavni gradski trg nema izvor pitke vode.
Izvori:
„Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo : 30. rođendan Manduševca“. (https://www.gskg.hr/default.aspx?id=2374, zadnji pristup 17. listopada 2022.)
Agičić, D. et al. 1999. Moj Zagreb, tak imam te rad : Mein Zagreb : My Zagreb. Zagreb: Duplo P, Laurana, Libar.
Jurić Zagorka, M. 1964. „Grička vještica : Malleus Maleficarum“. Zagreb: Stvarnost.
Jurić Zagorka, M. 2012. „Kći Lotrščaka“. Zagreb: Jutarnji list.
Klindić, I. 2020. „Postoji nekoliko zanimljivih teorija prema kojima je Zagreb dobio ime“. (https://licegrada.hr/postoji-nekoliko-zanimljivih-teorija-prema-kojima-je-zagreb-dobio-ime/, zadnji pristup 17. listopada 2022.)
Marks, Lj. 2020. Zagreb u pričama i predajama : A sad je li to istina ili nije, ja to ne znam. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada; Institut za etnologiju i folkloristiku.
Milčec, Z. 2007. Volite li Zagreb? Zagreb: V.B.Z. studio.
Šimpraga, S. 2016. „Zarez – dvotjednik za društvena i kulturna zbivanja : Manduševac treba mijenjati“ (http://www.zarez.hr/clanci/mandusevac-treba-mijenjati, zadnji pristup 17. listopada 2022.)
Tekst sastavila: Đurđica Vitković