„– A vaša milost nije znala da će znamenita bečka mumija doskora stići u Zagreb?
Slavodobitno gleda Tamar de Grebenović kako riječi pogađaju društvo. Svatko zna da mumijom zovu starovječnu vladavinu ministra Schwarzenberga i Aleksandra Bacha. Oršićka razabire nepriliku svojih znanaca.“(Jurić Zagorka, M. 1983. „Jadranka.“ Zagreb: Stvarnost, str. 203.)
Neoapsolutizam pogađa Hrvate
Zagorka se cijeli život borila protiv germanizacije, a te se teme dotakla i u romanu „Jadranka“. Ovdje spomenuta starovječna vladavina zapravo je razdoblje neoapsolutizma u Habsburškoj monarhiji. Sve je započelo slamanjem revolucija 1848./1849. kada dolazi do ukidanja autonomije svih habsburških povijesnih pokrajina i zemalja. Godine 1849. uveden je Oktroirani, odnosno nametnuti ustav. Ustav sam po sebi nije bio loš jer je, između ostalog, ukinut feudalizam, uvedena jednakost građana pred zakonom te sigurnost privatnog vlasništva, no iz njega je isključen parlamentarizam te je uvedena centralizacija. Ukinute su stoljetne hrvatske institucije poput županija što je bio velik udarac domaćoj politici.
Otvoreni apsolutizam uvodi se Silvestarskim patentom 31. prosinca 1851. godine kojim se ukida Oktroirani ustav. „Mozak operacije“ bio je ministar Felix Schwarzenberg kojeg nakon smrti nasljeđuje Alexander Bach. Upravo je on inspirirao nazive „Bachov apsolutizam“ i „Bachovi husari“ koji se odnosio na činovnike i službenike koji su nemilosrdno provodili apsolutizam.
Dobar, loš, zao?
Hrvatski prostori u političkom smislu nisu dobro prošli u vrijeme Bachovog apsolutizma. Osim što je ukinut parlamentarizam, nasilno je provođena germanizacija. Hrvatski jezik je zatiran, državne institucije su najčešće zapošljavale politički podobne osobe te je provođena represija.
Ipak, svaka medalja ima dvije strane. Tako je za vrijeme apsolutizma uređeno zakonodavstvo. Ukinuto je kmetstvo, uveden je Građanski zakonik, modernizirano sudstvo, Kaptol i Gradec ujedinjeni su u jedinstveni Zagreb, a zagrebačka biskupija podignuta je na rang nadbiskupije čime se Hrvatska crkveno odijelila od Ugarske. Također, Rijeka, Vojna krajina i Međimurje su pripojeni Hrvatskoj što zemlju čini teritorijalno cjelovitom. Šteta da nije potrajalo.
Neslavan krah
Ugarska i slavenski narodi oštro su se protivili apsolutizmu. Svaki režim istroši se sam od sebe, a u ovom slučaju porazi u bitkama kod Solferina i Magente utjecali su na ukidanje apsolutizma. Ratni gubici, skup birokratski aparat te nezadovoljstvo unutar granica carstva primorali su cara Franju Josipa I. da 20. listopada 1860. donese Listopadsku diplomu kojom se u Habsburšku Monarhiju vraća ustavni predak.
Kako ipak ne bi ostali bez svega za što su radili tijekom Bachova apsolutizma, car je Veljačkim patentom 1861. u političko uređenje carstva vratio centralizaciju.
Nadbiskup Juraj Haulik
„– Ako dođe, Zagreb će ga već smjestiti u muzej na vječni počinak.
– I njegova uzoritost kardinal Haulik je istog mišljenja, zato je odbio da mumiju primi u nadbiskupski dvor. – glasno će Vjeran.
Nekoliko se glava podiglo kao da pita: zar je taj Vjeran lud? Pozornije gledaju što je zapravo Kegleviću kad misli da se i kardinal može protiviti da „mumiju“ primi u svoj dvor. Svi šute, a Vjeran dovrši:
– Budući da ipak njegova uzoritost kardinal šuti, to sam odlučio da ja objavim ovu plemenitu odluku njegove uzoritosti.(…)
– Onaj koji me je zamolio da objavim vijest o mumiji – nastavlja Vjeran – zaista je neznanac, ali će ga naskoro spominjati cijeli Zagreb i sva Hrvatska. Taj neznanac rođeni Zagrepčanin. On je smrtno zaljubljen u svoju domovinu i svoj Zagreb.
– U kakvoj je to vezi s bečkom mumijom? – pita Tamar de Grebenović.
– U najužoj je vezi zato što je on u svojoj velikoj ljubavi prema domovini odlučio poslati kardinalu Hauliku skupocjenu mumiju za muzej. Kardinal mu je odgovorio neka ovu dragocjenost ne šalje u nadbiskupski dvor, već ravno u muzej. Grad Zagreb do danas ne posjeduje takvu znamenitost. I moj mi je Andrija navijestio da je mumiju otpremio.“(Jurić Zagorka, M. 1983. „Jadranka.“ Zagreb: Stvarnost, str. 203-204.)
Osnivanje zagrebačke nadbiskupije nije bilo važno samo u crkvenom ili pravnom smislu, nego i u znanstvenom i kulturnom. Nadbiskup je bio jedna od najvažnijih i najmoćnijih osoba u gradu i državi, s dovoljno financijskih sredstava za poticanje kulturnog, znanstvenog i društvenog života.
Juraj Haulik 1852. postaje prvim nadbiskupom, a kardinalsko imenovanje primio je 1856. Uredio je park Maksimir, zaslužan je za uvođenje hrvatskog jezika u škole i urede te je u Zagreb doveo sestre milosrdnice koje su pak omogućile šire obrazovanje djevojaka. Podupirao je mnoga društva i institucije te je osnivač Matice ilirske.
Haulik je, između ostalog, podupirao i rad Narodnog muzeja koji je s radom započeo davne 1846. godine. Bio je smješten u Narodnom domu koji se nalazio u Opatičkoj ulici 18. Iz Narodnog muzeja su se krajem 19. stoljeća razvili Hrvatski povijesni muzej, Hrvatski prirodoslovni muzej i Arheološki muzej.
Haulikova mumija
Upravo Arheološki muzej u Zagrebu danas čuva znamenitu Haulikovu mumiju čiji dolazak u Zagreb opisuje Zagorka. Haulikova mumija godinama se nalazila u deponiju Muzeja. Nadbiskup je mumiju Muzeju darovao u 19. stoljeću, u vrijeme egiptomanije, odnosno masovnog kopiranja egipatske umjetnosti i kulture. Ispostavilo se da je sarkofag mumije neautentičan i napravljen upravo u tom razdoblju, pa je je dugo godina smatrano da je mumija lažna. Ipak, zahvaljujući modernoj tehnologiji, 2009. pet mumija iz Arheološkog muzeja, uključujući i Haulikovu, obrađeno je kompjutorskom tomografijom.
Uz pomoć CT-a, ali i dobre stare C14 metode, utvrđeno je da ova ženska mumija potječe iz 4. stoljeća prije Krista te da je riječ o originalnoj egipatskoj mumiji. I bez tehnologije, golim okom moglo se vidjeti lice s umjetnim staklenim očima i otvorenim ustima, a CT je pokazao da su na mumiji u novije vrijeme ipak rađene intervencije. Naime, unutrašnjost mumije probodena je metalnom šipkom te pojačana remenjem po širini. Ne zna se tko je, zašto i kada to napravio, no vjerojatno je riječ o nekom čudnom pokušaju očuvanja ovog nevjerojatnog blaga.
Mumiju danas ne možemo vidjeti izloženu u Muzeju zbog konstrukcijske obnove. Ipak, čim obnova završi treba prošetati do velebne palače na Zrinjevcu i vidjeti bečku mumiju koja je na trenutak pokvarila nevjerojatan bal s cvjetnim plesom u palači Julije Oršić.
Popis literature:
Andabak Fernandez, K. 2015. „Bachov apsolutizam“, završni rad.
Hrvatska encikopedija, s.v. Juraj Haulik de Várallya (pristupljeno 04.08.2023.)
Hrvatska encikopedija, s.v. neoapsolutizam (pristupljeno 04.08.2023.)
Uranić, I. 2012. „Nova saznanja nakon radioloških istraživanja mumija egipatske zbirke AMZ-a.“ VAMZ, 3. s., XLV.
Zgaga, V. 1996. „150 godina Narodnog muzeja u Zagrebu.“ Informatica museologica, Vol. 27 No 3-4.
Tekst sastavila: Martina Piškor