
Tamo preko rijeke na mjesečini iza obranka pojave se prvi konjanici.
– Crna četa.
– Crni oklopnici – kliču svi. (…)
– Oni prvi sigurno su četovođe – nagađaju gospoda oko vojvode.
– Predaleko je da bismo ih mogli prepoznati.
– Hoće li nas zapaziti ovdje gore?
– Poslao sam Blažu u susret brzoteče jučer i danas da ga obavijeste gdje smo i što se zbiva.
– Onda zna sve. Kakva je to sila? Sva je obala crna kao da su po njoj sjeli gavrani.
– Korvinovi gavrani – vikne netko.
(Jurić Zagorka, M. „Gordana III.“ 1966. Zagreb: Stvarnost, str. 186.)
Crna četa odigrala je značajnu ulogu u dinastičkim previranjima koje je Marija Jurić Zagorka opisala u romanu „Gordana“. Četu je oformio kralj Matija Korvin, a pokazala se kao faktor koji želite imati na svojoj strani u slučaju da se upletete u borbu za hrvatsko-ugarsku krunu.
Uspon Matije Korvina na prijestolje
Smrt Janoša Hunyadija (1456.) zaustavila je sukobe koji su se vodili između dvorske stranke i obitelji Hunyadi te stavila njegove sinove Ladislava i Matiju u nezavidan položaj. Obitelj Hunyadi akumulirala je popriličnu političku moć koja zabrinjava kralja Ladislava V. Posmrtnog. Kako bi se osigurao, 1457. daje pogubiti Ladislava Hunyadija zbog sudjelovanja u ubojstvu Ulricha II. Celjskog, a Matija završava u zatvoru kao brat urotnika. Pred kraj iste godine kralj umire, Matija biva pušten iz zatvora i ulazi u utrku za krunu. Matijinu stranku su predvodili njegova majka Elizabeta Hunyadi, ujak Mihajlo Szilagyi te Ivan Vitez od Sredne.
Prelati i baruni su se vjerojatno oslanjali na Matijinu mladost i neiskustvo te su računali kako će moći utjecati na njega, pa ga na Saboru 1458. biraju za hrvatsko-ugarskog kralja. Matija Korvin se ubrzo profilira kao ozbiljan politički igrač i kralj kojim ipak nije tako lako upravljati. Odlučio je slomiti samovlašće ugarskih i hrvatskih magnata oslanjajući se na srednje i niže plemstvo te je uspostavio centralističku monarhiju.

Korvin se istaknuo uspjesima na vojnom polju dokazavši svoj vojnički dar i hrabrost, ali i sposobnost imenovanja uspješnih vojskovođa i kapetana. Kako bi učvrstio svoju vlast, Korvin provodi porezne reforme zahvaljujući kojima znatno povećava kraljevske prihode. Upravo to mu omogućuje formiranje stalne najamničke vojske.
Najbolja vojska svog vremena?
Tu je četu stvorio kralj Matija, prisegao i ostavio sinu. On ih je uredio, odjenuo, plaćao, njegovao, tisuće njih imaju čime da hrane svoje obitelji. Trošio je kralj na svoju četu baš kao i na svoju ženu.
(Jurić Zagorka, M. „Gordana III.“ 1966. Zagreb: Stvarnost, str. 186.)
Sve do Korvinove vladavine, hrvatsko-ugarsku vojnu silu činila je narodna vojska koja se sastojala od banderija velikaša. Sakupljanje i organiziranje takve vojske iziskivalo je podosta vremena te se ona podizala samo u slučajevima krajnje nužde i uglavnom nije prelazila granice.
Kralj je uvidio potrebu za stalnom i dobro uvježbanom vojskom, spremnom na napade na neprijateljske zemlje. Tako je formirao redovnu stajaću vojsku koja je primala plaću i djelovala isključivo po zapovijedi kralja ili svojih kapetana. Mletački diplomatski izvještaji spominju da je Korvin 1470-ih mogao računati na 20 000 plaćenika. Vojska je nazvana crnom četom; jedni vjeruju kako taj naziv može zahvaliti boji svoje opreme, a drugi smatraju da je nazvana prema svom vođi, crnom Johannu Haugwitzu.

Crna četa činila je jezgru vojske u slučajevima većih ratnih sukoba kada su aktivirani i banderiji s pomoćnim četama vlaških i moldavskih knezova. Navedeno je Korvinu omogućilo raspolaganje sa znatno većom vojskom koja je mogla istovremeno ratovati i na dvije strane.
Stalnu plaćeničku vojsku činila je laka i teška konjica, pješaštvo, artiljerija, dunavska mornarica te kraljevska garda koja je bila zadužena za čuvanje i održavanje kraljevskih gradova. Zapadne tehnološke inovacije koje je Korvin kombinirao s idejama usvojenim od Osmanlija rezultirale su dobro uvježbanim postrojbama s najsuvremenijim naoružanjem svog vremena.
Promjena lojalnosti u vihoru borbe za prijestolje
Održavanje goleme vojske i neprekidno ratovanje zahtijevalo je poprilične novčane izdatke. Samo je za plaće vojnicima trebalo izdvojiti preko milijun zlatnih forinti. Budući da kraljevi redoviti prihodi nisu bili dovoljni, Korvin je Sabor nerijetko tražio izvanrednu ratnu daću što je utjecalo na njegovu popularnost.

Nakon Korvinove smrti 1490. dolazi do borbe za hrvatsko-ugarsko prijestolje. Na strani Matijina nezakonitog sina, Ivana Korvina, ostaju samo slavonski velikaši predvođeni Lovrom Iločkim. U borbu za krunu uključuju se i češki kralj Vladislav Jagelović, poljski kraljević Ivan Albert i njemački kralj Maksimilijan Habsburški. Na Saboru u Pešti 1490. za kralja je odabran Vladislav Jagelović te dolazi do građanskog rata između pristaša pretendenata.
Simono i Gordana gotovo istog časa dignuše vizire kao da ih guše pa se gledaju zaprepašteno:
– Beatrica kupuje crnu četu?
– Mislite da će Blaž primiti novac?
– Ne znam, ne tvrdim.
– Ipak sumnjate u njegovu vjernosti?
– Gdje se oko vjernosti okupljaju toliki kupci, uvijek je u pogibelji da se ne proda.
(Jurić Zagorka, M. „Gordana III.“ 1966. Zagreb: Stvarnost, str. 151.)
Jedan od ozbiljnijih udaraca kandidaturi Ivana Korvina zadala je upravo crna četa. I Korvinov i Jagelovićev tabor je polagao velike nade u podršku ugarskog palatina i vrhovnog kapetana Austrije Stjepana Zapolje. Nakon što se on javno izjasnio za češkog kralja Vladislava, velikovaradinski biskup Filipec juri u Moravsku. Tamo je bila utaborena crna četa koju je Filipec potkupio sa 100 000 dukata da se bori na strani Vladislava. Koliki je bio strah od ove elitne vojske najbolje govori podatak da su Ivanu Korvinu pristaše savjetovale da što prije ostavi Budim i skloni se u južnu Ugarsku i Slavoniju kako bi prikupio više vojske. Ipak, poraz Ivana Korvina bio je neizbježan.
Izvori:
„Matija Korvin.“ 2021. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslava Krleže. (https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=39453, zadnji pristup 06. rujna 2023.)
Jurić Zagorka, M. „Gordana III.“ 1966. Zagreb: Stvarnost .
Klaić, V. 1985. „Povijest Hrvata : knjiga četvrta.“ Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.
Kovács, Z. 2018. „The Black Army of Hungary, the most powerful European army of its time.“ Daily News Hungary (https://dailynewshungary.com/the-black-army-of-hungary-the-most-powerful-european-army-at-its-time/, zadnji pristup 06. rujna 2023.)
Tomorad, M. 2011. „Europska politika Matijaša Korvina : Matijaševa vanjska politika prvih godina vladavine (1458-1464).“ Kroatologija 2(2011)1.
Tomorad, M. 2011. „Vanjska politika Matijaša Korvina od 1464. do 1490.“ Kroatologija 2(2011)2.
Tekst sastavila: Đurđica Vitković