„Tomo leži na jastucima i zuri gore u visoki, tamni, šiljasto uvijeni strop.
Izvana dolazi zvižduk vjetra i dočarava mu u duhu sliku dvorca. Promatra ga kao da stoji negdje na cesti, Visoko šiljasto brdo, gusta šuma, a na vršku visoki zid, četiri kule, samotno dvorište, drveni izrezbareni trijem na stupovima od kamena, a nad njime nema ništa, samo nebo, puno oblaka ili sunca, ili zvijezda. Dolje naokolo ništa, do šume, guste šume.
Sad je na visoku brijegu u samotnom dvorcu. Čini se kao neki zakleti grešnik čija duša u pustoši vrši pokoru. I uvijek, dovijeka će tako ležati na tom ležaju svojega oca, ginuti i lutati dvorcem kao sve duše o kojima su mu rekli da traže mira…“(Marija Jurić Zagorka, Plameni inkvizitori, 2. dio, Zagreb, Školska knjiga, 2006: 583. str.)
Položaj i vlasnici Lobora
Stari grad Lobor ili „Pusti Lobor“ najmanja je srednjovjekovna utvrda na području današnje Krapinsko-zagorske županije, ali unatoč tome, pripada najvažnijim spomenicima srednjovjekovne arhitekture sjeverozapadne Hrvatske. Ova je utvrda smještena na jugozapadnim obroncima Ivanščice, te tri kilometra sjeverno od naselja Lobor. Samo ime Lobor vjerojatno potječe od latinske riječi labor (rad) i laboratorium (radionica). Pretpostavlja se da su Rimljani na području današnjeg Lobora imali svoje radionice i kamenolome.
U povijesnim izvorima Lobor se kao posjed spominje 1244. godine, a kao utvrda 1259. godine koju je hrvatsko-ugarska kraljica Marija oduzela plemiću Puchu i poklonila varaždinskom županu Mihajlu radi zasluga u borbi s Tatarima. Početkom 14. stoljeća kao vlasnik se spominje Thomas Niger (Tomo Crni), o kojem je sačuvana ne baš laskava legenda. Godine 1399. Lobor dobiva obitelj Celjski, a nakon njih se kao vlasnici izmjenjuju različite osobe i obitelji (pa tako i Ivaniš Korvin) da bi utvrda na kraju 1525. godine pripala obitelji Keglević, u čijem je vlasništvu bio do 1905. godine.
Kako je Lobor izgledao?
Kao što je vidljivo i iz fotografija, utvrda Lobor danas je velikim dijelom razrušena. Ipak, nekada je imao važnu ulogu jer je štitio prijelaz kroz zapadni dio gorskog masiva Ivančice. Utvrda je sagrađena na 520 metara nadmorske visine, na vrhu manjeg, ali zaklonjenog brda (ako dolazite iz smjera Krapine). S tri strane zaštićena strminama, pristupiti joj se moglo jedino sa sjeverne strane (po jednoj od južnih gorskih zaravni Ivanščice). S te ju je opet strane štitio obrambeni jarak. Kada se prešlo jarak, ulazilo se u vanjsku utvrdu, od koje su nam danas sačuvani tek neznatni ostaci obrambenih zidina. Na samom vrhu brijega sagrađena je unutrašnja utvrda. Ondje se nalazio prostor za stanovanje dodatno zaštićen polukružnom baterijskom kulom (obrambena kula namijenjena uporabi vatrenog oružja). Danas su nam sačuvani zidovi upravo tog unutarnjeg dijela.
Tijekom 16. stoljeća, Pusti je Lobor, kao i većina srednjovjekovnih utvrda, napušten u korist udobnijih i suvremenijih građevina. Jednako kao što je obitelj Erdödy napustila Okić u korist novosagrađenog Kerestinca, tako je i obitelj Keglević krajem 16./početkom 17. stoljeća sagradila dvorac Loborgrad, koji im je otada bio sjedište.
Ukoliko želite, Lobor možete posjetiti. Važno je napomenuti da su vam potrebni dobra kondicija i oprez jer je teren dosta strm, a staza uska i skliska.
IZVORI:
http://www.casopis-gradjevinar.hr/
http://www.hpd-ivancica.com/index.php/planina-ivancica/stari-gradovi
https://lako.com.hr/2017/03/17/lobor/
Istaknuta slika preuzeta: https://www.geocaching.com/geocache/GC737A2_fortification-3-utvrda-stari-lobor?guid=0f53fc62-5ca5-45e5-93a6-b09bc9f93ae8
Sastavila: Ana Zbiljski