“Sad bi bio prvi korak: odmah poći u Beč i zamoliti kraljicu za pomoć. Vaša milost zna da je kraljica već ukinula jednu osudu u Križevcima kad su je uvjerili da osuđenica nije bila vještica.”
Marija Jurić Zagorka, Grička vještica: Malleus maleficarum, Zagreb, Stvarnost, 1983, 106. str.
Život prije optužbe
Tko je oslobođena vještica? Kontesa Nera? Barica Cindek? Ne! Oslobođena križevačka vještica je Magda Herucina Logomer. Rođena je 18. svibnja 1706. godine u Križevcima od majke Anastazije i oca Stjepana kao Magdalena Logomer. Kada je imala 21 godinu, 1727., udala se za Franju Heruca, od čega vjerojatno dolazi i nadimak Herucina. Druga teorija je da ona sama dolazi iz mjesta Heruc. Bračni par imao je šestero djece, no ne znamo koliko je od njih preživjelo djetinjstvo. Zasigurno znamo da je najstarija kćer Barbara jer se kasnije pojavljuje i na suđenju kao svjedokinja.
Magda je odrasla okružena dubokim vjerovanjem u vještice i svjedočila jednom od najbrojnijih osuda za vještičarenje kada je 1740./1741. osuđeno i spaljeno 13 žena. Kao svoj poziv odabrala je travarstvo, te tako zaigrala opasnu igru. Naime, u to doba travarice su bile na rubu poistovjećivanja s vješticama, iako su svoje znanje koristile za liječenje. Na ruku joj nije išao niti njezin karakter, jer je u svom kraju bila poznata kao svadljiva i nabusita žena. Jednom prilikom je čak završila u zatvoru radi nasilja nad drugom ženskom osobom, iako se izvukla od osude. Njezino navodno opetovano hvaljenje nevjerojatnim vještinama pripomoglo je općem vjerovanju Križevčana da je vještica.
Kako je došlo do optužbe za vještičarenje?
U 18. stoljeću da bi se uopće pokrenuo proces protiv određene žene bilo je potrebno prijaviti je (neki poznanik ili osoba tijekom torture), zatim su se ispitivali svjedoci na temelju čega se odlučivalo o osudi ili dobacivanju optužbe. Ako je odlučeno da će se ženu optužiti, to je vodilo do mučenja i vjerojatne smrti.
Godine 1758., kada je Magdi bila 51. godina započinje njezin proces. Sedam svjedoka svjedočilo je protiv nje u četiri različita slučaja. Herucinin kum Matija Sunsić i njegova žena svjedočili su protiv nje iako ga je izliječila od bolesti. Naime, posvađali su se oko cijene bačve koju joj Matija nije želio prodati, a ona mu je rekla da će joj bačvu uskoro prodati po jeftinijoj cijeni. Ne samo da joj je platio liječenje, nego joj je u znak zahvalnosti poklonio i spornu bačvu. Nadalje, liječenje Andrije Hoosa nije prošlo kako je planirano (iako iz spisa nije vidljivo kako je završilo), tako da su protiv Magde svjedočile njegova žena i služavka. Kako su se ova dva slučaja dogodila nedugo prije Magdina zatvaranja, a u to vrijeme u Križevcima nije bilo žena optuženih za vještičarenje koje bi je imenovale tijekom toruture, pretpostavlja se da je jedan od njih bio razlog za prijavu.
Sljedeći slučajevi zbili su se nekoliko godina ranije. Herucina je krala breskve od obitelji Perus, te je uhvaćena. Nakon opomene ponovila je krađu, te ponudila novce kako bi se krađa zataškala vlasniku. Vlasnikova supruga ipak ju je prokazala suprugu, te isti dan zapala u groznicu nakon čega je zahtijevala da se Magdu prijavi sudu. Magda nije prijavljena, ali je slučaj je kasnije ponovno postao aktualan. Zadnji slučaj ima veze s Magdinim kravama koje su pasle na pašnjaku gradskog fukcionera Stjepana Švagela. Iako su Magda došla po svoje krave, služavke Eva Oblačić i Margareta Koos odbile su joj dati krave. Magda,nagle naravi udarila je Oblačiću koja je izgubila svijest. Magdina kćer Barbara došla se poslije raspitati za zdravlje, ali to nije odobrovoljilo Oblačićku.
Magdin proces
Proces je bio montiran, mijenjali su se iskazi svjedoka tako da Herucina osuđena i sprovedena na mučenje. Tamo joj je otkriven vražji pečat potreban za potkrijepljenje osude, te je mučena palčenicama te španjolskomm čizmom dok je visila sa stropa. Magda je bila žena jake konstitucije, te neuobičajne izdržljivosti. Iako su zakonom bile propisane tri ture mučenja, ona ih je izdržala dvadeset (!) prije nego što je priznala da je vještica koja je sudjelovala u vrzinom kolu, općila s đavlom i imenovala tri nove vještice.
Bačena je u tamnicu gdje je u neljudskim uvjetima (bez svjetla, grijanja) provela sedam mjeseci.
Magda u Beču
Njezina je priča tragična a završila bi još tragičnije da se nije umiješala carica Marija Terezija. Naime, budući da je u to vrijeme porastao broj slučajeva vještičarenja, željela je vidjeti pravu hrvatsku vješticu,. Između 9. lipnja i 25. kolovoza 1759. godine Herucina je stigla u Beč te se oporavljala u bečkoj bolnici. Marija Terezija zadužila je svog osobnoj liječnika, Van Swietena da se pozabavi slučajem, te se tijekom ispitivanja između Magde i Van Swietena razvio odnos pun povjerenja. Uvjerio se da je process montiran, svjedoci nevjerodostojni (Evica Oblačić bila je poznata sudu po lakom moralu i raskalašenom životu), a pravne prakse i zakoni neispoštovani.
.jpg){kind=link}
Iako Van Swieten ni u jednom trenutku nije nijekao postojanje vještica te je vjerovao u njih (ako uostalom i Marija Terezija), sablaznila ga je sudska praksa i nepoštivanje iste na našim prostorima. Savjetovao je carici da Magdu oslobodi, što je ona i učinila dekretom od 23. studenog 1758. godine. Obećana joj je svaka zadovoljština i zaštita te se Magda Herucina Logomer vratila se u Križevce.
Nakon okončanja procesa
Vrlo vjerojatno nije dočekana oduševljenjem jer je dio svjedoka poumirao, ljudi su je se i dalje bojali te smatrali jednom od najmoćnijih vjšetica. Suprug Franjo umro je 2. veljače 1760. Godine nakon čega je Magda postala glava obitelji. Da li se nastavila baviti travarstvom? Da li je svoju kćer Barbaru uvela u posao? Ne znamo. Povijesni izvori nam ne daju podatke. Ne znamo sa sigurnošću niti kada je umrla. Vjeruje se da je umrla između 1770. i 1780. godine, te da je doživjela između 65. i 75. Godine, što je za ono doba bila duboka starost (većina je ljudi umirala prije 40. godine zbog izrazito teških životnih uvjeta)
Iako je dvjestotinjak godina njezina priča ostala nepoznata, 1913. u Obzoru izlazi članak o Van Swietenovom istraživanju. Uočava ga Zagorka, te integrira u svoju Gričku vješticu. Tako nam je priča o vještici zbog koje je Marija Terezija pooštrila uvjete suđenja (svi slučajevi trebali su prethodno odobrenje Beča kako bi postali osude), a što je posljednično dovelo do postupnog prestanka progona vještica, ponovno postala bliska. Upoznali smo ljude koji su se borili protiv praznovjerja, potkupljene suce, ljubomorne i osvetnički raspoložene svjedoke kao i krvoločnost mučenja. Upoznali smo i Van Swietena i caricu koji su uz pomoć obične hrvatske građanke promijenili povijest te ženama omogućili svojevrsnu sigurnost (bar u slučaju optužbi za vještičarenje).
Literatura:
Zdenko Balog, Magda Herucina Logomer, Cris : Časopis Povijesnog društva Križevci, Vol. XVIII No. 1, 2016., str. 119-132 (https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=259270&fbclid=IwAR2ZWRPMswzLx2-E4y4Rk2B1OXXEaVscno145wWS8PT2UHUscJWwZZPXWC4)
Ines Kovačević, “Inkvizicija na području Zagreba i njegove okolice”, diplomski rad, Sveučilište Jurja Dobrile iz Pule, 2018.
Istaknuta slika preuzeta: https://muralist.hr/zivot/u-medimurju-spaljene-dvije-coprnice/
Sastavila: Martina Piškor