„Posve na dnu dvorišta u maloj skrivenoj sobi sjedi muž pedesetih godina u gratarskoj odori, visok, mršav, plemenitog lica i s velikim mudrim očima.
Oko njega police pune knjiga, na stolu čitava naslaga ispisanog papira.“(Marija Jurić Zagorka, Gordana: Proročanstvo na Kamenitim vratima, Zagreb, Pučko štivo, 1957., 152. str,)
Tko je čovjek kojeg Zagorka ovdje opisuje? U romanu i ranijim povijesnim istraživanjima poznat je pod imenom Ivan Česmički, a novija znanstvena istraživanja prepoznaju ga kao Jana Pannoniusa. Rođen je 29. kolovoza 1434. godine. Mjesto rođenja i dan danas je nepoznato, ali vjeruje se da je to područje Slavonije jer u jednoj od svojih pjesama, „Pjesnik Ivan o sebi“, navodi da se rodio u mjestu pored kojeg se Drava ulijeva u Dunav.
Vrlo je vjerojatno pripadao plemstvu, ali nije bio iz bogate obitelji. Kada je imao sedam godina umro mu je otac, tako da brigu o Ivanovoj majci, braći i njemu samome preuzima ujak Ivan Vitez od Sredne. Ova istaknuta povijesna figura, jedan od važnijih učenjaka, političara i humanista svojeg vremena, s kojim je Pannonius dijelio i ime, zaslužan je za obrazovanje svoga nećaka.
Obrazovanje
Kako je Ivan pokazivao želju za učenjem i napretkom, ujak ga je s trinaest godina poslao na obrazovanje u Italiju, prvo Ferraru, a zatim i Padovu. Zahvaljujući ujaku i stipendiji, ali i vlastitoj marljivosti, Ivan je svladao antičke jezike i počeo oblikovati pjesnički izričaj. Tijekom sedmogodišnjeg obrazovanja Ivan mijenja ime u Jan, te ističe svoje panonsko podrijetlo dodatkom Pannonius. Upoznao je mnoge učenjake i pjesnike svojega vremena te prijateljevao s njima. Kanonsko pravo doktorirao je 1458. godine, nakon čega je putovao Italijom godinu dana. Ubrzo nakon njegovog povratka u domovinu, umire mu majka. Tada nastaje pjesma „U smrt majke Barbare“, u kojoj izražava svoju tugu zbog njezinog gubitka.
Na dvoru Matije Korvina
Ipak, na poslovnom planu mu je krenulo. Zahvaljujući preporuci svojeg ujaka, Ivana Viteza od Sredne dobiva mjesto na dvoru tadašnjeg hrvatskog i ugarskog vladara, Matije Korvina, kojemu je Vitez od Sredne već služio. Zahvaljujući talentu i marljivosti, Jan je napredovao do kraljičina kancelara, a 1459. izabran je za pečuškog biskupa, iako je do napunjene 27. godine, kada je mogao preuzeti službu, obavljao poslove administrativnog upravitelja.
Otprilike u to doba kralj Matija Korvin ga odabire za člana pratnje u ratu protiv Oosmanlija, te šalje u Rim kao poslanika. Zbog dobro obavljenog posla, zajedno sa Ivanom Thuzom bio je izabran za slavonskog bana. Ipak, sve te časti i poslovi sa sobom su nosili puno stresa i napora, što se Janu nikako nije svidjelo. Svoje nezadovoljstvo i nemir izražavao je u svojim pjesmama. Otprilike u to doba pada u nemilost kralja Korvina, koji ga je do tada iznimno poštovao. Što se dogodilo?
Sukob s Matijom Korvinom
„Prekratak je čas tako dugoj priči, koja je između kralja i mene iskopala jaz. Kralj Matija pozvao me vrlo laskavim pismom na svoj dvor. Želi imati čovjeka znanja i nauke, koji će mu biti savjetnikom. Uskoro sam vidio, da kralj koji je stvorio veliko moćno kraljevstvo, ima divnih krijeposti, ali i strašnih poroka, od kojih je mnogo puza zaprijetila mojoj domovini nesreća, nisma mogao šutjeti, nemam svojstva ulizice i pokornog obožavatelja, a to mi je donijelo kraljevu mržnju.“
(Marija Jurić Zagorka, Gordana: Proročanstvo na Kamenitim vratima, Zagreb, Pučko štivo, 1957., 153. str.)
Oduševljenje vladavinom Matije Krovina zaista je splasnulo i kod puka i kod velikaša, tako da su zbog stalnih ratova, centralizacije i visokih poreza navedene skupine počele negodovati. Pojavila se skupina urotnika koja je vladarsko mjesto ponudila Kazimiru Jageloviću. Među urotnicima su bili i Ivan Vitez od Sredne te Janus Pannonius. Urota je otkrivena te, nakon oružanih sukoba između Korvina i Jagelovića, u konačnici i slomljena.
Ivan Vitez od Sredne bio je osuđen na kućni pritvor u Ostrogonu gdje je 1472. i umro. Janus Pannonius pobjegao je i zaklonište pronašao u Medvedgradu, gdje je i umro 27. ožujka ili 30. studenog 1472. godine. Pokopan u Remetama. Ipak, na Korvinovu naredbu njegovi su posmrtni ostaci preneseni u Mađarsku.
Baština Ivana Česmičkog
Jan, odnosno Janus Pannonius proživio je buran život koji je okončan u 38 godini. Ovaj pečuški biskup iza sebe je ostavio preko 400 epitafa i 35 elegija u kojima je opisivao svoj život i iznosio svoje osjećaje. Bio je svećenik, političar i pjesnik čija se djela svrstavaju među najutjecajnije međunarodne antologije novolatinskog pjesništva.
Izvori:
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28704
https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=64909
Martina Majetić, Ivan Česmički- Janus Pannonius, Filozofski fakultet Rijeka, 2014. Rijeka, Seminarski rad https://www.academia.edu/7485211/Ivan_%C4%8Cesmi%C4%8Dki
Tekst sastavila: Martina Piškor