Praizvedba predstave Grička vještica, u Kraljevskom zemaljskom hrvatskom kazalištu izvedena je 18. 6. 1916. pod redateljstvom Hinka Nučića koji je i bio u ulozi Siniše, uz scenografiju Tomislava Krizmana. U ulozi Nere našla se ispočetka gđica Ančica Kernic, zatim Zlata Markovac (od 6. predstave, a dotad je glumila optuženu Jelicu Kušenku) te krajem izvođenja Jovanka Jovanović. Kazališna diva Marija Ružićka Strozzi, u svojoj 66 godini, glumila je kraljicu Mariju Tereziju, ali ju je od 6. predstave zamijenila Bogumila Vilhar. Gđa Milica Mihičić glumila je Terku Nadaždy u čijem je liku Zagorka u dramatizaciji, zbog praktičnosti i kraće forme drame, objedinila i lik grofice Auersperg.
Kostimi i scenarija upravo su sjajni. Gotovo sve je novo i raskošno. Dvor grofice Ratkaj, Kamenita vrata, toranj, u kojoj se sudi vješticama, pakao, tamnica u tornju i dvor kraljice – sve je to uredjeno impozantno i ništa se nije štedilo. Dapače i pokućstvo u 5. činu na dvoru posve je novo i upravo sjajno. Kostimi gospodja vanredno su skupocjeni (Dečak, 1916: 3).
S obzirom na to da roman Grička vještica za Zagorku podrazumijeva Kontesu Neru i Malleus Maleficarum glavna srž dramatizacije je proglašenje kontese Nere Keglević vješticom, njezino skrivanje optužene vještice Jelice Kušenke, ljubavno-politički zapleti oko Siniše i Nere te razrješenje cjelokupne situacije i sudbine glavnih likova na bečkom dvoru kraljice i carice Marije Terezije. Zanimljivo je da lik Josipa II nije uključen u dramatizaciju 1916. godine.
Pozitivne kritike
Pozitivne kritike premijere slažu se: 1. oko oduševljenja publike, poklona, cvijeća; 2. historijske relevantnosti i točnosti djela; 3. odličnih autoričinih, redateljevih i glumačkih sposobnosti i 4. nemiješanja u umjetničko procjenjivanje djela čiju književnu vrijednost niječe i sama autorica.
Zagorku pozitivna kritika postavlje rame uz rame s cijenjenim piscima zagrebačke prošlosti (Tomić, Šenoa), predviđa joj se budućnost u obliku kino-drama. Hvali se smisao za dijaloge i prenošenje glavnih prizora iz romana na pozornicu, spominje se i rasprodanost kazališnih mjesta te uključenost cijeloga ansambla drame kazališta (više od 40 uloga), ali i odgojna funkcija drame te njezina tendencija za osuđivanjem praznovjerja.
Negativne kritike
Ako se negativnu kritiku pita, riječ je o izgubljenoj večeri, o četiri sata uzaludno potrošena vremena, a usto: 1. Djelo je neumjetničko; 2. Privlači publiku „sumnjiva“ ukusa, generalno je sramota za kazalište (koje bi trebalo biti svjetionik umjetnosti), ali ne i za blagajnu. 3. Pohvaljuje se (istovremeno i žali) redateljska i glumačka uloga jer nije njihova krivnja što sudjeluju na ovom vrlo lošem komadu vrlo loše autorice, najbolje što mogu.
…čime opravdava hrvatsko zemaljsko kazalište ovu svoju najnoviju evoluciju, da iznosi na javu dramatizovane kolportaške romane? (Livadić, 1916: 3).
Posebno oštre kritike dolazile su od kazališnoga kritičara Narodnih novina, Julija Benešića, Obzorova stalnoga kazališnoga kritičara Branimira Livadića (za list Obzor je Zagorka radila!) te Zagorkina kolege novinara Vladimira Lunačeka u glasilu Društva hrvatskih književnika, Savremenik.
Grička vještica kakogod je loša stvar, te se već i Lunaček na nju obara, toliko ima i svojih moćnih zaštitnika, da radi nje mora ostaviti mjesto naš najbolji kazališni recenzent. Što ćemo? Ukus danas raste prema činovnim razredima. Tko onda prema tome ima najviše ukusa? (s. n., 1916: 62).
Zanimljivo je da Benešić tjedan dana nakon svoje negativne kritike Gričke vještice dobiva otkaz, premda je moguće da je kritika Gričke bila samo povod već postojećim nesuglasicama s kazališnom upravom, točnije tadašnjim intendantom Vladimirom Treščecem Branjskim. Benešić će, prema Zagorki, postavši intendantom kazališta, Zagorki uputiti pismo da Gričku priredi za otvorenje sezone u Malom kazalištu.
Kritičar i kolega Branimir Livadić pak, prema pisanju Zagorke, uvrijeđen daje ostavku.
Kritičar (ld), koji je napisao u Obzoru napadaj, došao je u redakciju i pred svima nama dao ostavku spočitavajući gospodi okom u oko da je baš od njih dobio nalog: „neka Zagorku pošteno opukne“ da time sebe operu pred književnicima što su naručili i štampali roman kojeg je napisala autorica „šundliterature za kravarice“ – što oni kao književnici ne bi smjeli učiniti. (Zagorka, 1997: 478).
Problemi s Gričkom
U razdoblju od 18. 6. 1916. do 7. 4. 1918. odigrano je 25 predstava, a nakon smjene intendanta kazališta Vladimira Treščeca Branjskog, u ožujku 1918. Jutarnji list piše o aferi Zagorke i kazališta, do koje je došlo s obzirom na to da je novi intendant Guido pl. Hreljanović proglasio nevažećim ugovor Zagorke s kazališnom upravom oko Gričke vještice i Kletve. Prema Zagorki, sudski proces oko ugovora nikad nije bio riješen.
Tek mnogo godina nakon praizvedbe (za što postoje izvjesni razlozi) ponovno je na kazališne daske, ovaj put Maloga kazališta u Frankopanskoj ulici u Zagrebu (današnje kazalište Gavella), postavljena Grička vještica i to 1929. g. Tri godine kasnije 1932. izvedena je premijera dramatizirane Suparnice Marije Terezije. Nakon nje 1936. ponovno je obnovljena Grička vještica, vraćena na glavnu pozornicu HNK te 1939. godine u kazalištima u Osijeku i Varaždinu (gostovanje osječke trupe).O događajima za i nakon premijera dramatizacije Gričke vještice iz spomenutih narednih godina, kao i Suparnice Marije Terezije, čitajte u novim nastavcima u Zagorkinom trezoru.
Literatura:
Digitalna zbirka i katalog Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti: https://dizbi.hazu.hr/a/
Dečak, Mirko. 1916. „Roman i drama Grička vještica. Što je iz romana izneseno na pozornicu“. Male novine, god. 7, br. 171, str. 2 – 3.
Đorđević, Bora. 1955. „Zagorka: pisac sa mnogo čitalaca i još više – kritičara“. Vjesnik u srijedu, god. 4, br. 144, str. 9.
Hećimović, Barbieri, Neubauer. 2010. Slovenski umjetnici na hrvatskim pozornicama/Slovenski umetniki na hrvaškim odrih, Slovenski dom, Zagreb.
Livadić, Branimir. 1916. „Zagorka: Grička vještica (D r a m a u p e t s l i k a p o i s t o i m e n o m r o m a n u.)“. Obzor (popodnevno izdanje), god. 12, br. 170, str. 3.
Male novine, 1912, broj 172, str. 3.
s. n. 1916. „Aforizmi o ‘Gričkoj vještici’“. Kokot (mjesečnik za književnost i umjetnost), god. 1, br. 4, str. 62.
Zagorka, Jurić Marija. „Što je moja krivnja?“, u: Brešić, Vinko (ur.), 1997, Autobiografije hrvatskih pisaca, AGM, Zagreb.
Tekst sastavila: Neda Novosel